Osnivač Iskona Damir Sabol u intervjuu za rep.hr otkrio je zašto više voli male tvrtke od velikih, kako teče razvoj njegovih e-Računa, što će biti novi hit na Internetu, te što bi pomoglo a što odmaže razvoju poduzetništva u Hrvatskoj.
Prošlo je već nekoliko godina otkako je prodan Iskon. Je li prodaja bila dobra ili loša odluka?
Bilo je to dobro i za Iskon i za mene, bilo je vrlo naporno truditi se da sve uspije. Planirali smo i IPO, bili smo spremni na njega, pa smo povukli papire u zadnji čas. Plan je bio prikupiti stotinjak milijuna kuna kroz IPO i to je bilo vrlo realno, a uz dodatnih 100 milijuna kuna zaduživanja imali bi solidan potencijal ulaganja u razvoj. No, investitori su bili vlasnici i prodaja je bila bolja opcija za njih. Nisam nezadovoljan prodajom bio je to dobar potez i za mene i za vlasnike, a Iskon i dalje vrlo dobro funkcionira. Trebao je jedno vrijeme prilagodbe, ali danas je respektabilan pružatelj telekom usluga, što se vidi i po inovacijama. Ja sam uglavnom vrlo zadovoljan, nisam imao ništa protiv prodaje, a 10 godina je puno vremena i osjećao sam da je bilo vrijeme krenuti na druge projekte.
Koliko je dobro što je HT preuzeo Iskon?
Bilo je potrebno okrupnjavanje, ali to nije bilo baš očekivano. No, to je tržišna stvar, a HT je danas dobar vlasnik Iskona i Iskon vrlo dobro funkcionira.
Veća firma znači bavljenje netehnološkim problemima
Je li Vam draže biti na čelu veće ili manje tvrtke odnosno projekta?
Manji projekt mi je draži. Velik broj ljudi i veća firma znače bavljenje problemima koji nisu nužno vezani uz razvoj i tehnologiju. Manji projekt i firma znače bavljenje uslugom odnosno razvojem, a najbolje se osjećam kad se nešto razvija i napreduje.
U malim firmama sve treba raditi sam i malo je resursa na raspolaganju, ali ja volim tako raditi. Mi možemo kreirati vrijednost prije nego je drugi na tržištu shvate.
Svaki posao se mora dugoročno raditi – mobilne tehnologije, softver, aplikacije. Teško je nešto napraviti preko noći. Kad pogledam neke stvari koje smo radili u Iskonu 2001. godine mogu reći da smo čak i globalno bili inovatori. Npr. još tamo 2000. smo radili prve društvene igre na chatu.
2002. i 2003. godine krenuo sam s tvrtkom za razvoj mobilnih igara, što je također bilo ispred tadašnjeg vremena. Prodavali smo aplikacije svuda po svijetu. Poslije sam se vratio na mjesto predsjednika Uprave Iskona pa sam izašao iz tog segmenta mobilnih aplikacija. Malo mi je žao jer je to danas izuzetno atraktivno područje, ali ne može se u životu baš sve stići.
Kako napreduje trenutni projekt - e-Računi?
Ide sporije nego bih htio, ali to najčešće tako ispadne i zapravo je normalna stvar. Volio bih da se stvari brže razvijaju. Zakonski ima nekih problema, ali nas to toliko ne smeta jer nismo orijentirani na B2B (Business to Business) nego na B2C (Business to Consumer). U B2B segmentu moraju se prema zakonu slati papirnati računi, što otežava elektroničko poslovanje.
U Brazilu su elektronski računi obvezni
Jesu li propisi takvi i u svijetu?
Naravno da nisu. Uzmimo za primjer da je svjetski lider u korištenju e-računa Brazil, gdje su baš elektronski računi obvezni. Oni se šalju preko porezne uprave do primatelja kojem pošiljatelj daje kod. Državno tijelo može provjeriti slaže li se roba s odobrenim računom i to je i smanjilo šverc, povećalo naplatu poreza i ubrzalo poslovanje. Nisu povećali poreze ali su pametnom tehnologijom povećali naplatu.
Rusija isto kreće u sličnom smjeru, Skandinavci su dosta liberalniji i naravno napredniji. Što se Europske unije tiče, do kraja slijedeće godine sve države članice moraju izjednačiti status elektroničkih i papirnatih računa. Europska komisija želi do 2020. godine imati elektroničke račune kao primarni način fakturiranja i poslovanja.
Što je s Hrvatskom? Je li se pokušalo nešto promijeniti?
Postoji povjerenstvo za e-račun kod Ministarstva gospodarstva, ali Ministarstvo financija nije donijelo promjenu Pravilnika o PDV-u, tako da ništa konkretno još nije napravljeno. U B2C segmentu to nije problematično, no usporava B2B segment. Očekujemo da bi se ove godine stvari mogle promijeniti na bolje.
Velika većina banaka je za dobru suradnju, radimo s nekoliko banaka na implementaciji, ovih tjedana bi trebali obaviti prve testne implementacije spajanja.
Koja je razlika između Vašeg rješenja i onog koje već nudi Zaba?
Zabina e-uplatnica je samo dio rješenja, dok naše potpuno pokriva cijeli proces primanja i plaćanja računa. Osim toga, spajanje ide prema svim bankama, a ne samo jednoj. Bez široke dostupnosti usluga ne bi mogla tržišno zaživjeti, a to je naš glavni cilj i naša prednost.
Korisnika će se za određene račune pitati želi li ih primati elektroničkim putem i on će moći samo kliknuti na „da“. Slično rješenje našem imaju i Norvežani i pokazalo se vrlo uspješno.
Troškovi za uključenje banaka su mali, a izdavatelje moramo pojedinačno integrirati u sustav putem naših partnera integratora. Izvedba nije jednostavna ali donosi puno i vrijedi se potruditi kako bi krajnji korisnici dobili dobru i jednostavnu uslugu.
Na čemu Vi zarađujete?
Prihod dolazi od transakcija, krajnji korisnici ništa ne plaćaju, a onima koji šalju račune se isplati jer predstavlja pola cijene od papirnate verzije.
Kad će sve to biti gotovo?
Ne bih htio spominjati nikakve datume, jer nikad ne ispadnu točni, ali rezultati bi trebali biti vidljivi do sredine godine.
Što je s poslovnim anđelima, i tamo ste aktivni?
CRANE je sada dosta aktivniji, proširio se na 15-ak članova investitora, sve smo dignuli na neku višu razinu, i očekujemo dobre rezultata u vidu novofinanciranih projekata. Sada je važno učiti i poduzetnike i investitore o tome kako pokrenuti projekt i investirati .U SAD-u je to vrhunski riješeno, svaki dan se pokreće nekoliko investicija, ali tamo je veća sklonost riziku i postoji kultura angel investinga.
Bilo bi mi drago vidjeti više boljih projekata, mi više nalazimo neke projekte nego oni nas, a još nedostaje i malo više povjerenja.
Investitori i sami imaju puno ideja, ne trebaju im tuđe. Poduzetnik sa svojom idejom živi i realizira je. Investitor će pomoći, ali ne i raditi na tome, ljudi se bezrazložno boje.
Što je česta prepreka uspjehu nekog projekta?
Tehničari često zanemaruju marketing i prodaju, koji su osnova svakog ozbiljnog businessa. Uzaludno je ako je neki proizvod tehnički najbolji ako nitko nije čuo za njega. Iskonu su investitori donijeli znanja i fokus na marketing i prodaju. Oni su nas naučili kako i zašto se to radi.
Dobro je u projekte ići s partnerima, s nekim tko to razumije i nadopunjuje stvari koje ne znaš. Nešto napraviti znači puno više od poslovnog plana. Važni su ljudi i tržišni potencijal.
Social commerce ima izuzetno veliki potencijal
Što mislite o trenutnim trendovima na Internetu? Primjerice o grupnoj kupnji.
U grupnoj kupnji mi se čini da je narastao tzv. balončić (bubble), ali činjenica je da se kupuje i traži. Po mom mišljenju, ljudi će se zasititi grupnih ponuda s vremenom, a posebno onih koje ne iskoriste.
To je određeni fenomen, to funkcionira, ljudi su otkrili kupone na Internetu, ali sam Internet shopping je kod nas bio slabo razvijen i nadam se da će ga to pokrenuti. Očekujem da će se na tim iskustvima raširiti i lokacijski servisi .
Od trendova na internetu, social commerce je nešto što po meni danas ima izuzetno veliki potencijal. Puno je veća vrijednost marketinga kad tebi prijatelj nešto preporući, nego kad vidiš neki oglas, a u kombinaciji s lokacijskim servisom puno očekujem.
Osim toga, očekujem uspjeh virtualnog novca i mobilnih plaćanja. Netko velik treba uspjeti s time. Mislim da je pravo vrijeme da se tako nešto desi. S virtualnim novcima doći će i mjenjačnice virtualnih valuta i slični servisi.
Zašto virtualna mjenjačnica?
Bon za iTunese je u SAD-u 25 dolara, a ovdje ga plaćam 30 dolara, dobijem ga mailom. No, rado platio dolar, a ne pet dolara više.
Inače, javljaju se i novi disruptivni servisi u klasičnim financijama, pa tako već u Velikoj Britaniji postoji servis za mijenjanje valute po srednjem tečaju uz fiksnu proviziju bez velikih provizija za kupovni ili prodajni tečaj. I dostupan je praktično svima.
Dosta prilika se rađa, tko ih razumije na vrijeme i zna nešto realizirati, u prednosti je. Nekakvo nepisano pravilo je da moraš biti dvije godine ispred drugih i tek onda s tim možeš biti uspješan. Kad nešto uspije vani, već je kasno konkurirati kopiranjem uspješnih modela.
Koje projekte iz okruženja biste ocijenili uspješnima?
Svježi primjer su slovenci koji su kroz tvrtku Outfit7.com postigli iznimno dobar uspjeh. Radi se o aplikaciji u kojoj crtani lik ponavlja riječi koje si prethodno izgovorio. Djeca to obožavaju, downloadano je 60 milijuna puta, samo za Božić zaradili su 200.000 dolara. Možda i veći uspjeh polučio je i Doodle jump, igra za mobilne telefone, čiji su autori iz Zagreba ali rade u New Yorku.
GoHome je jedan od potencijalno vrlo uspješnih projekata koji ide prema EU tržištima. Tu su svakako i Shoutem, novi projekt GISCloud...
Na SeedCampu u Zagrebu se moglo vidjeti dobrih inovativnih projekata iz regije.
A što smatrate lošim, odnosno što koči napredak?
Nepotrebno birokratiziranje koje guši poduzetnike. Npr. nametnuta stroga evidencija radnih sati uz ograničenje fleksibilnosti radnog vremena. Vrlo je loše takvim birokratiziranjem dodatno opterećivati poduzetnike.
Zagrebu nedostaje i ozbiljan tehnološki park. Onaj u Ljubljani ima desetine tisuća kvadratnih metara i tvrtkama daje dobre uvjete. Ljudi iz firmi u takvim parkovima međusobno razgovaraju, uče, sklapaju poslove. Neki drugi gradovi u Hrvatskoj su to iskoristili, Zagreb nije, i to je za Zagreb velika šteta. Ipak bi Zagreb trebao biti nositelj takvog razvoja i tu bi se trebao ugledati na Varaždin ili Rijeku. Nekad su manje sredine znatno aktivnije.
Ne potiče se ozbiljno ni razvoj infrastrukture za brzi Internet a to je jedna od važnijih stvari, temelj poslovanja i razvoja novih tehnologija. To je osnovna infrastruktura poput cesta. Vremena se mijenjaju i gigabitna mreža bi trebala biti osnova razvoja. Industrijsko doba je završeno, nastupa informacijsko, i to treba shvatiti i kod nas.
Treba omogućiti poduzetničke slobode i stvoriti razvojnu infrastrukturu i okruženje. Samo je problem to što ljudi koji rade u birokraciji to ne razumiju jer najčešće nikad nisu ni pokušali raditi nešto na tržištu.
Tko počinje sa svojim poslom, treba čuti i koji savjet od iskusnijih. Ne treba se bojati pitati, ja osobno smatram da je moja dužnost povremeno pomoći drugima u takvoj situaciji.
ZADNJIH OSAM INTERVJUA NA REP.HR:
    |
    |
