Nakon što su se tečajevi dionica na svjetskim burzama u ožujku popeli, u prosjeku za 10 posto, burza je zadnjih dana ponešto pala. Zadnji pad cijena opet je obudio strahove, da burzovnoj krizi još nema kraja.
Kada su se tome pridružile još vijesti o porastu stope nezaposlenosti u Americi, Europi i drugdje, burzovni investitori postali su nepovjerljivi u budućnost financijskih tržišta. Pod udarom nezaposlenosti našao se i Japan, gdje je društveni proizvod, u zadnjome kvartalu, među razvijenim svjetskim gospodarstvima, najviše potonuo. Povijest burzovnih kretanja kaže, da ima najviše mogućnosti za uspon tada, kada su svi pesimisti. Ukratko kazano: burza uvijek iznenadi. Kada se očekuje puno, tečajevi obično padnu i kada se očekuje kraj, cijene se čudesno oporave. Najveći skeptici se na tu tvrdnju sada pitaju, zašto bi ovoga puta vjerovali u to, da će se burze zaista podići? Optimizam nema nikakvih realnih temelja, kažu.
Međutim razlozi postoje. Kada će ih uočiti vjećina burzovnih sudionika, mogućnosti za jeftine nabave bit će manje. Koje su te okolnosti koje navode na optimizam? Nećemo ih pronaći u makro ili mikro ekonomskim podacima, projekcijama i prognozama, pošto je pad u realnoj ekonomiji evidentan. Ali to nas ne može odvratiti od pitanja, da li su padovi ponekih dionica zaista proporcionalni s padom budućih poslovnih izgleda tih poduzeća? Teško ćemo sada naći ekonomista, koji bi u tekućoj situaciji ovoj ili onoj korporaciji pribiliježio blistavu budućnost. Javno mišljenje poslovnog internetnog medija CNBC kaže, da trenutačno tek 34 posto Amerikanaca vjeruje, da će sadašnje mjere vlade, odnosno novčane stimulacije, uroditi plodom. Jesu li u pravu? Ako pogledamo nekoliko godina unazad, kada je većina smatrala, da u Iraku nikada neće biti mira i to uspoređujemo sa današnjim stanjem u toj državi, onda možemo kazati, da su pogriješili. Javno mišljenje nije nepogrešivo. No, ipak to još nije glavni argument o spremnosti burze na uspon.
Razlog je po mome mišljenju više u događajima na tržištu kamatnih stopa. Vrijedi pravilo, da se tada kada je kriza na pohodu i novca ponestaje, banke uplaše za svoju likvidnost i dižu kamatne stope. Ako je strah pred neilikvidnošću velik, jako se dignu i kratkoročne kamatne stope za depozite. Prije par mjeseci taj je strah bio na vrhuncu, kada su banke nudile pet ili više postotne kamate na oročenu štednju. I sada? Tek tri i nešto. Da li to možda znači, da se banke osjećaju udobnije i da prave panike od odlijeva novca više nema? Drugoga odgovora, nego da, nije moguće pronaći. Uzroci za to? Sve ima izvor u snižavanju kamatnih stopa svjetskih centralnih banaka, što nadalje utječe na sveopći pad kamata. Taj proces će se vjerovatno još nastaviti. Očekivati je, da će Europska centralna banka u četvrtak još jednom spustiti kamatne, ovoga puta za 0,5 postotnih bodova, na svega jedan posto. Poslovne banke se vesele, a to će pozdraviti i burzovnici.
Burzovni sudionici opet će zapaziti, da depoziti nisu više tako atraktivan tip investicije. Pa će se opet, kao toliko puta do sada pitati, što sada? Odgovor bit će, kao uvijek, na dlanu.
Pregled važnijih burzovnih pokazatelja (navedene su vrijednosti u srijedu, 1.4.09 u 10. sati):
DAX 30, vriednost 4013 bodova,
TecDax, vrijednost 476 bodova,
Euro Stoxx 50, vrijednost 2029 bodova,
Dow Jones, vrijednost 7608 bodova,
Nasdaq, vrijednost 1528 bodova
Nikkei 225, vrijednost 8351 bod.
Prinosi obveznica do dospijeća:
10 godišnje njemačke obveznice…..2,98 posto godišnje
10 godišnje američke obveznice…..2,68 posto godišnje
Cijene sirovina:
zlato (unca)……925 USD
nafta (New York)……..50 USD
Zlatko Turkovič ugledni je slovenski burzovni analitičar čiju kolumnu na rep.hr-u možete pratiti svaka dva tjedna. Za više informacija posjetite njegovu web stranicu zlatkoturkovic.com
