„Svaka država ima vlast kakvu zaslužuje“
Velika je vjerojatnost da ste ovaj aforizam već u životu čuli. Nakon malo guglanja, lako ga je atribuirati francuskom diplomatu i filozofu Josephu de Maistreu. Spomenuti gospodin je ovo napisao 1811. godine reflektirajući se na postrevolucinonarnu Francusku pod Napoleonom. De Maistre, očito, nije bio njome zadovoljan. Smatrao je da francusko građanstvo, nakon što se, nakon stoljeća „patnje“ pod „tuđom“ (kraljevskom) čizmom, konačno izborilo za svoju državu, bilo nesposobno njome (sobom) upravljati i odabrati dostojnijeg vođu od Napoleona.
Zvuči li vam ovo poznato? Eto! Kome je falila nekakva metrika, sada zna da za razvijenim zapadom kaskamo točno dvije stotine godina!
Mala digresija: ukoliko uzmemo za istinu da se povijest ponavlja, onda nije čudno da je jedan naš nedostojni vođa (podaci poznati redakciji), kad mu je ponestalo sreće (kao što je ponestalo Napoleonu u Rusiji), pod utjecajem bjelosvjetskih sila završio u pržunu1, i to također u izgnanstvu. Tko kaže da povijest nije učiteljica života?
Možda se pitate zašto u današnjoj Hrvatskoj prepoznajem Francusku prije dva stoljeća, tako dobro opisanu aforizmom s početka teksta? Jednostavno: zato što ovu vlast (a i sve prethodne) imamo točno takvu kakva jest, zato što ne zaslužujemo bolju. Zato što je, na mikro razini, velika većina građana ove zemlje njoj jednaka.
Pokušajmo pobrojati najveće grijehe ove vlasti i usporediti ih s našim svakodnevnim životom...
Previše je zadužena? Pogledajmo samo koliko nas živi iznad razine svojih mogućnosti, kupuje i potrebno i nepotrebno na kredit, na rate, beskamatno, kamatno, revolving, Avenue Mall, leasing... Koliko znate ljudi koji su kupili auto (ma koliko mi to odbijali priznati – objekt luksuza) na kredit ili leasing? Direktno zaduženje u inozemstvu. U ne malom iznosu. U biti, u iznosu koji, u usporedbi s godišnjom plaćom, ugrubo odgovara hrvatskom vanjskom dugu u usporedbi s njezinim BDP-om.
Prodala je sve strancima? Sigurno znate ili ste čuli primjer iz Dalmacije ili Istre kad cijela obitelj jedva čeka da noninu zemlju pokraj mora ili maslinik uskupo prodaju nekom Nijemcu ili u najmanju ruku Slovencu koji želi saziđati apartmane pa da se konačno na lak način dočepaju para.
Krade? Prije nego što bacimo taj kamen, dobro razmislimo švercamo li se i mi sami možda u tramvaju, ne plaćamo RTV pristojbu, uzmemo kući iz firme malo uredskog materijala ili sredstava za rad...
Kupuje skupe blindirane automobile njemačke proizvodnje? Koliko nas jedva čeka kupiti novi i skupi hiljadu-G mobitel pun nepotrebnih featurea, samo da bismo ga mogli pokazati kolegama, prijateljima ili prijateljicama i ispast kul i u trendu.
Korumpirana je? Sjetimo se samo koliki od nas su dali i primili nekakav poklon, dar, sitnicu, vrećicu kave ili keš kada treba upisati dijete u školu ili fakultet, pobrinuti se o nekome u bolnici, izvaditi građevinsku dozvolu...
Generira nelikvidnost? Tko od nas zna za primjere firmi koji se trude platiti na datum dospijeća? Tko zna za primjer firmi dužnika koji, ako nema novaca, bar nazovu vjerovnika, ispričaju se i kažu okvirni datum kada će moći platiti?
Ništa ne radi? Sjetimo se samo svih svojih kava za radnog vremena, odlazaka ranije petkom, lažnih bolovanja...
Iskreno, naša trenutna vlada je identična kopija nas samih. I to je gorka istina.
Odmah da razjasnimo nešto, ja ne branim trenutnu vlast! Sačuvaj Bože! Dapače, mislim da su toliko nesposobni, korumpirani i lažovi da bi ih trebalo odmah pohapsiti, oduzeti im djecu te zatvoriti u sanatorij da više nikome ne mogu nauditi dok su živi.
Disclaimer: gornji odlomak odražava osobne stavove autora koji ne odgovaraju nužno stavovima portala Rep.hr. Ali nužno odgovaraju stavovima velike većine hrvatskih građana!
Čitam da će se prosvjedi zakazani za ovu subotu, 19.3., održati pod geslom „Proljeće stiže dva dana ranije“. I upravo je to ono što me brine: jesmo li mi zaslužili to proljeće? Nismo li mi koji prosvjedujemo protiv ove vlasti svi pomalo licemjerni? Možda bi bilo najbolje da se, umjesto da se šetamo po gradu od jedne adrese vlasti do druge, jednostavno prošetamo vlastitim kućama i vičemo „Lopovi, lopovi!“?
Dežulović je neki dan poentirao: što ako ovi prosvjedi stvarno ostvare cilj? Što kada saznamo datum izbora i poželimo nešto promijeniti? Za koga ćemo glasovati? Jednako kao što ne zaslužujemo bolju vlast, tako ne zaslužujemo (i nemamo) ni bolju oporbu koja bi mogla donijeti promjene.
Vidi li netko u našoj oporbi, par mjeseci prije izbora, odlučnost, plan i volju da promijeni stvari nabolje?
Ima li Milanović snage desetkovati broj zaposlenih u državnoj upravi i javnim poduzećima? Ima li vizije zadužiti se da bi povećao plaće zaposlenima u prosvjeti, koja bi trebala biti temelj društva i jamac da će sljedeće generacije biti bolje od nas? Ima li snage izaći pred splitski škver i reći im otvoreno: možemo vas spasiti jedino ako polovici vas odmah damo otkaz?
Trebalo bi napraviti reformu zdravstva, školstva, mirovinskog sustava i državne uprave. Znamo li mi birači tko bi u novoj vladi trebao biti ministar zdravstva, a tko ministar državne uprave? Usput budi rečeno, tko od vas zna kako se zove i kako izgleda sadašnji ministar državne uprave? Da se moja firma javlja na natječaj za posao koji može početi svaki čas, bar bih otprilike trebao znati tko su ljudi koji će ga obavljati te ponuditi nekakav terminski plan što će se raditi i kada će otprilike biti gotovo.
Vjerojatno će se mnogi složiti sa mnom i u ovoj mini-kritici nove vlasti. No, i tu treba biti oprezan! Prije nego što zamjerimo Milanoviću da nema snage za promjenu države, moramo se prvo mi zapitati imamo li mi snage za promjenu sebe?
„Svaka država ima vlast kakvu zaslužuje“
| Igor Vukmirović mladi je direktor i osnivač zagrebačke tvrtke Neoinfo i kolumnist rep.hr-a, koji jednom mjesečno piše o temama s kojima se susreće kao IT poduzetnik. |
