Svaki put kad s kupcem ili potencijalnim kupcem pregovaram o nekom informatičkom projektu koji treba odraditi, prolazim razne rituale.
Nedavno smo u Neoinfu tražili novog djelatnika, programera.
Nije loše s vremena na vrijeme vratiti se u prošlost, zar ne? Sjetiti se kako je svijet izgledao, kako smo izgledali mi sami i kako smo razmišljali.
Prošli mjesec konačno mi se ispunila davna želja da otputujem u London.
Ovo ljeto, kao dio od kapitalizma jedva otetih tjedan dana godišnjeg odmora, put me nanio u Dubrovnik.
Potaknuti gotovo nemogućim uvjetima poslovanja kakvi vladaju u našem malom poslovnom bazenčiću (da ne upotrijebim teže riječi poput bare ili kaljuže :) ), u Neoinfu smo se nedavno odlučili na globalni iskorak – ponudili smo svoj poslovni softver na globalnom tržištu.
Diplomirao sam na tehničkom fakultetu. Moglo bi se reći da sam obrazovanjem „iskrojen“ na način da su mi uobičajena i draga okolina razni egzaktni, uređeni sustavi koji imaju svoje znane zakone i pravila.
Zašto se programer i teta na šalteru koja ne zna upalit Word tako često ne razumiju i kako to ispraviti?
Procedura je jednostavna – dovoljno je poslati logo tvrtke i sadržaj oglasa na posao@rep.hr i isti ćemo objaviti tijekom toga ili sljedećeg dana.