Nedavno smo u Neoinfu tražili novog djelatnika, programera.
Bila mi je to zgodna prilika da u glavi saberem misli, da analiziram naše želje i potrebe i da sve te informacije sročim u odgovore na jednostavna pitanja: kakav nama djelatnik treba te kako ćemo ga prepoznati u moru prijava koje stižu na oglas. Bila je to, također, i prilika da se prisjetimo nekih iskustava iz prošlosti, nekih situacija u kojima smo ostali iznenađeni, ugodno ili neugodno, načinom kako su se naši djelatnici ponijeli.
Budući da ovu kolumnu pišem za jedan, prije svega ili među ostalim, job-site, zgodna je prilika da neka od zanimljivijih razmišljanja podijelim sa čitateljima, možda će vam biti korisna u nalaženju novog zaposlenja ili prilikom promišljanja o postojećem.
Po mom mišljenju, najvažniji moment u razmišljanju o zaposlenju jest odgovoriti na pitanje: velika ili mala firma? To vjerojatno svi znamo, ali nije zgorega ponoviti. Naime, dogodi se svako malo (i nama nedavno) da se u maloj firmi zaposli ili želi zaposliti čovjek koji je stvoren za veliku. Siguran sam da se događa i obratno, da se u velikoj firmi (ne dao Bog većeg zla – državnoj) bori sa vjetrenjačama čovjek koji bi procvjetao u maloj firmi. U oba slučaja zalutali djelatnici namjernici fokusiraju se na loše strane obje alternative i budu nezadovoljni i djelatnik i poslodavac. A možda je samo trebalo porazgovarati sam sa sobom i iskreno si priznati što čovjeku treba u životu?
Stoga, da ponovimo: najveća je prednost male tvtke dinamičnost radnog okruženja, stalne promjene, novi poslovi, nova zaduženja, nove tehnologije, nove prilike za napredak i učenje. Ovakva sredina idealna je za ljude koji vode uzbudljiv život i spremno prihvaćaju nove izazove. S druge strane (a i to treba poštovati), ako vam je posao jedva šesta stvar u životu, nakon obitelji, svih prijatelja, rock koncerata, treninga malog nogometa ili biljarskog kluba koji vodite u fušu – potražite egzistenciju u velikoj firmi. Često će neuređenost i konstantna promjena radnog okruženja u maloj firmi tražiti od vas žrtvu na koju nećete htjeti pristati: možda će nekad trebati ostati duže, možda će nekad trebati potegnuti vikendom...
Ako ste računali da ćete biti s poslom gotovi u 17:00, dogovorili kavu s prijateljem u 17:15 (pa treba otići još pet minuta ranije, da stignete), jer u 19:00 imate trening, po Murphyjevom zakonu upravo će se tog dana zakomplicirati postavljanje nove verzije u produkciju! Nedavno sam se našao u toj situaciji, kad me djelatnik pitao, negdje u 16:50, kad je već bilo jasno da postavljanje neće proći po planu: „Pa je li to stvarno sad najvažnija stvar u životu?“ Odgovor je: da! Ako radite u maloj firmi, vaš šef je vrlo vjerojatno ili poduzetnik, fanatični zanesenjak u posao koji radi, ili čovjek koji ima udio u dobiti, fanatični zanesenjak u novac za koji radi. U oba slučaja, postavljanje te nove verzije upravo danas njoj ili njemu jest najvažnija stvar u životu i to treba odraditi. Sva pitanja su suvišna
U velikoj vam se firmi to nikad neće dogoditi. Vaš je šef vjerojatno čovjek koji radi za plaću i koji će tu plaću dobiti relativno neovisno o učinjenom, postoje cijeli timovi koji se bave postavljanjem novih verzija u produkciju ili je to napravljeno već toliko puta da se ne može dogoditi da se stvar ne odvije po planu. Ovo je idealno radno okruženje za ljude koje posao ne ispunjava previše, koji imaju djecu koju svaki dan treba pokupiti u vrtiću i slično.
Naravno, kompenzacije i pogodnosti za rad su značajno bolje u maloj firmi. Također, svaki zaposlenik ima veće šanse za napredak u karijeri, bilo vezano za znanje u struci, bilo vezano za poziciju u firmi. Ako vam je to cilj – mala firma je pravi put kojim treba krenuti. Ako ne uspijete u jednoj, steći ćete toliko znanja, iskustva i poznanstava da ćete moći „prečacem“ doći na bolju poziciju u drugoj. Naravno, nemojte reći da vas nisam upozorio da zaboravite na piva u 17:15
Još je jedan zanimljiv efekt male firme: svi mogu raditi sve! Male firme vrlo često ne mogu imati dovoljno zaposlenih da bi svaki bio specijaliziran za jednu djelatnost. Tako vam se može dogoditi da morate raditi prodaju, nabavu, baviti se ljudskim resursima, naplatom, administriranjem IT sustava... Ovaj efekt se, ovisno od čovjeka do čovjeka, može gledati i kao pozitivna i kao negativna strana. Ali treba ga biti svjestan! Ukoliko se javite za posao u maloj firmi i dobijete ga, računajte s tim da će vam kad-tad šef „uvaliti“ komad posla koji ne želite baš odraditi. Pravo ponašanje u tom trenutku: jednostavno ga odradite što bolje možete i nemojte previše kukati na glas! Take one for the team!
Nama je nedavno u firmu došao novi zaposlenik. Jedna od standardnih stvari koju treba odraditi prvi dan je srediti svoj kompjutor, a prije toga korisnički račun na domeni. Kad je saznao da za lozinku u domeni treba smisliti (i zapamtiti) niz koji se sastoji od brojki, velikih i malih slova i specijalnih znakova, čula se rečenica kuknjave! Budući da sam znao koliko je taj problem beznačajan prema svim informatičkim problemima koji ga čekaju (a posao mu je da ih riješi, jer je došao raditi na mjesto IT inženjera), pretpostavio sam da se nećemo dugo družiti! Bio sam u pravu...
Na kraju jedno razmišljanje koje bi moglo naglasiti najvažniji element priče: radni odnos je dogovor kao i svaki drugi i treba ga se držati. Ako ste odlučili raditi u maloj firmi, to znači upravo to: odlučili ste raditi u maloj firmi, raditi što treba i kako treba raditi, a to znači da ste svjesno preuzeli i dobre i loše strane radnog odnosa. Na kraju krajeva, kad trebate dobiti plaću, ne biste od šefa htjeli čuti riječi „Pa je li to stvarno sad najvažnija stvar u životu?“
| Igor Vukmirović mladi je direktor i osnivač zagrebačke tvrtke Neoinfo i kolumnist rep.hr-a, koji jednom mjesečno piše o temama s kojima se susreće kao IT poduzetnik. |
