INTERVJU – Hrvatski IT-ovci u inozemstvu – Goran Magdić, Irska vs. Njemačka

INTERVJU – Hrvatski IT-ovci u inozemstvu – Goran Magdić, Irska vs. Njemačka

Intervju s Goranom Magdićem, drugi je u seriji rep.hr-ovih intervjua o iskustvima hrvatskih IT-ovaca u inozemstvu. Nakon odlaska iz Hrvatske 2014. godine, Goran je dvije godine proveo u Irskoj, a potom je odselio u Njemačku gdje se nalazi i danas.

Gorane, kako si se odlučio baš za Irsku i kako si tamo našao posao?
Nisam se odlučio baš za Irsku, tražio sam posao negdje „vani“, slao sam molbe na oglase i u drugim državama Europe, ali sam dobio ponudu u Irskoj. Gledao sam oglase na raznim portalima, ali najviše na LinkedInu. Imao sam „filter“ da domena mora biti biologija, kemija ili medicina, što je eliminiralo većinu postojećih oglasa.

Kad spominješ biologiju, kemiju i medicinu misliš na to kome su IT proizvodi ili usluge namijenjeni?
Da, zanimale su me samo firme s proizvodima u tim domenama. Teme iz tih područja me najviše zanimaju izvan programiranja. Vjerujem da bi developeri trebali raditi na proizvodu iz domene koja ih zanima. Mislim da to utječe i na kvalitetu krajnjeg proizvoda.

U svakom slučaju, imao sam tu jednu ponudu, zvali su me telefonom, a nakon toga smo imali i duži tehnički intervju preko Skypea. Posao je bio u Limericku, manjem irskom gradu, obećali su mi platiti preseljenje, vidio sam da rade napredne stvari i da dobro rade, pa sam prihvatio.

Imaš ženu i dijete. Kako su se oni uklopili u preseljenje?
Prvih mjesec dana sam otišao tražiti smještaj, kad sam našao kuću, došla je i žena s kćerkom koja je tad imala godinu i pol.

Kakvi su ti bili dojmovi kad si stigao? Kako je bilo na poslu, a kako u privatnom životu, i možeš li povući usporedbu s Hrvatskom?
Na poslu je bilo super. Firma se bavila kliničkim studijama i kvaliteta softvera je bila na visokoj razini. Prvi put sam na jednom mjestu sreo toliko ljudi koji su bili neusporedivo pametniji od mene, a detalji procesa i učinkovitost su me ugodno iznenadili. Teško je usporediti posao tamo s onim u Hrvatskoj. Jako cijenim svoje iskustvo u Hrvatskoj, jer me na kraju dana ono i dovelo do posla u inozemstvu, ali rekao bih da je u Irskoj sve bilo na višoj razini, ok organizirano, a primanja su bila dosta veća.

Izvan posla sam sve gledao kroz ružičaste naočale, bilo mi je super jer sam bio u novoj državi, sve je bilo novo, razumio sam jezik, ali mi je nekad bilo teško sporazumjeti se s ljudima. Osjećaj je bio u neku ruku egzotičan, nisam očekivao tolike razlike u odnosu na Hrvatsku – kultura, ljudi, mirisi, sunce…Prvo dojam kod traženja stana nije bio baš idealan, stanovi su generalno u lošijem stanju nego oni u kontinentalnoj Europi, ali našao sam nešto za prvu ruku.

Kako je došlo do ideje da odeš u Njemačku dvije godine kasnije?
Otišao sam u Njemačku zbog obiteljskih razloga. Osim što sam odlučio promijeniti posao jer se situacija u firmi promijenila nakon što su nas akvizirali, dobili smo drugo dijete i žena je također trebala početi tražiti posao, ali bili smo u malom gradu s ograničenom ponudom posla, pa smo se dvoumili između selidbe u Dublin ili negdje drugo u Europi. Irska je krasna, ali vrijeme nas je ubijalo, a put do Hrvatske je trajao beskrajno. 

Tad smo s malo više iskustva pogledali statistike kvalitete života u raznim gradovima u Europi i odlučili ciljati na München, zbog blizine i dobre povezanosti s Hrvatskom te visoke kvalitete života sudeći po člancima. 

Kako si našao posao u Njemačkoj? Jesi sam morao rješavati raznu birokraciju ili ti je poslodavac pomogao?
Posao sam našao standardno preko oglasa, a onda sam išao na intervjue. Ovaj put sam imao više intervjua i dvije ponude na kraju. Za razliku od irskog intervjua, njemačke firme su preferirale da dođem uživo kao zadnji korak. Preseljenje mi je bilo dosta teže nego iz Hrvatske, jednim dijelom i jer mi je iz Hrvatske dosta toga žena sredila, a ovaj put sam morao sve riješiti u mjesec dana, uključujući auto i pronalaženje zamjenskih stanara, jer mi nije istekao ugovor za stan. Pakiranje svih stvari iz kuće je trajalo beskrajno. Firma koja ih je prevozila je trebala mjesec dana za dostaviti ih nakon što sam našao stan u Njemačkoj, pa je to bilo dosta nepraktično. Procedura nije komplicirana, da sam imao manje stvari, samo bih spakirao kofere i otišao. Birokraciju sam u oba slučaja rješavao sam, dobio sam nešto pomoći oko traženja stana u Njemačkoj i nešto potpisanih papira za bankovni račun u Irskoj. Novčano su mi pomogli pokriti dio troška preseljenja. Ali to je nešto što se može pokušati dogovoriti na intervjuu, ja sam procijenio da se mogu snaći sam, pa nisam inzistirao.

Jesi li znao njemački prije dolaska u München?
Učio sam ga u srednjoj školi, ali izgleda da sam sve zaboravio. Ni Ana (žena , op.a.) ga nije znala u tom trenutku. To je jedan od razloga odabira većeg grada u Njemačkoj, jer smo vjerovali da ćemo se bolje snaći s engleskim. Neugodno mi je priznati, ali ni danas ne znam njemački. U početku ga je samo žena učila, a ja sam čuvao djecu popodne, pa nisam imao prilike ići na tečaj, a sada bih trebao krenuti, ali i dalje nemam viška vremena.

Koje su razlike između Irske i Njemačke?
Što se posla tiče, rekao bih da su uvjeti slični. Trenutni posao mi je puno zanimljiviji zbog domene, ali rekao bih da je kvaliteta rada na sličnoj razini. Atmosfera mi je bila ok u obje države, ljudi su pozitivno uporni, stvari funkcioniraju. U Münchenu stvarno ima gomila poslova, ali mislim da ih ni u Irskoj ne fali, ako se ne gleda mali Limerick nego veliki Dublin.

Za razliku od Irske, München je sličan Hrvatskoj, nema velikih razlika, a ima i puno Hrvata. Javni prijevoz i infrastruktura su bolji, ali izgleda slično Zagrebu. Vrijeme je puno bolje nego u Irskoj, ali i dalje hladnije i tmurnije nego u Hrvatskoj. Država je u puno boljem stanju – u Irskoj sam imao osjećaj da bi Hrvatska tako izgledala da odjednom dođe gomila internacionalnih firmi i plaće porastu tri puta, a državne institucije i dalje kaskaju. U Njemačkoj su zdravstvo i školstvo na višoj razini, dok je u Irskoj zdravstvo po mom mišljenju lošije i od hrvatskog. Njemačke prednosti su i uređenost države, krasna biciklistička infrastruktura u gradovima, zdravstvo, školstvo… Možda Njemačku još gledam kroz ružičaste naočale.

Prednosti Irske u usporedbi s Njemačkom mi je teško naći, ali Irska je napredak u odnosu na Hrvatsku. Internet je bolji u Irskoj. U Njemačkoj je mobilni Internet gori nego u Hrvatskoj, nema signala izvan grada i skupo je. 

Jesu li obje firme u kojima si radio bile međunarodne, jesu li imale lokalne ili međunarodne zaposlenike? Jesi se osjećao udomaćeno ili kao stranac? Jesi stekao prijatelje među Ircima i Nijemcima?
Rekao bih da je u oba slučaja bilo pola domaćih, a pola stranaca. U oba slučaja sam se na početku osjećao kao stranac, u Njemačkoj sam se prije udomaćio, možda i zato jer mi je to bilo drugo preseljenje. Na poslu je malo bolje nego drugdje, jer su na poslu svi stranci, pa se uvijek nađu zajednički problemi. Vjerojatno bih se manje družio da nemam djecu, ali ona su me natjerala na druženje s ljudima iz ulice, iz dvorišta i na odlaske na rođendane i play-dateove.

Kako su se djeca snašla s jezikom? Kći još ne ide u školu?
Djeci to ide puno lakše – ako idu u vrtić, pohvataju osnove za mjesec dana i dalje samo napreduju. Kći će iduće godine u školu i zna dovoljno njemačkog da neće imati problema.

Natrag na posao. Gdje bi rekao da se više radi, bar prema tvome iskustvu – u Hrvatskoj, Irskoj ili Njemačkoj?
Po broju sati, rekao bih da ovisi o firmi. Nisam siguran gdje sam ja najviše radio, ali rekao bih Irska ili Hrvatska.

Čime nisi bio zadovoljan u Hrvatskoj?
Ne znam što bi trebalo mijenjati da situacija bude bolja, ali kad sam ja odlazio činilo mi se da je ponuda poslova u IT-u limitirana na financijski sektor, naravno uz nekoliko iznimaka. Kad sam odlazio, budućnost se nije činila svijetla, uvjeti u školama i bolnicama (žena je profesorica u školi, op.a.) su se pogoršavali. Zdravstvo i školstvo u Zagrebu su mi se činili ok, unatoč redovima čekanja i lošem sustavu, ali imao sam osjećaj da sve ide na lošije i da se situacija neće poboljšati, a da će dobri profesori i doktori napustiti državu. Da se to drastično promijeni, bilo bi mi lakše vratiti se. Nisam siguran da bih to i napravio, s obzirom da sam zadovoljan ovdje, ali to bih izdvojio kao bolne točke.

Možemo li se vratiti na limitiranost IT poslova u Hrvatskoj na financijski sektor, ne znam za neke firme koje rade softver u području biologije i kemije, ali čini mi se da je ponuda ipak raznolika?
Možda sam stekao krivi dojam o ponudi u Hrvatskoj, kad sam ja tražio, teško mi je bilo naći nešto zanimljivo. Ali bio sam limitiran na Javu, možda je to dio razloga.

Kojim se sve tehnologijama baviš?
Od prvog posla sam radio s Java programskim jezikom i raznim tehnologijama iz tog eko sustava. U Hrvatskoj su to bile relativno jednostavne poslovne aplikacije poput web aplikacija s bazom podataka, a u Irskoj sam radio na Software as a Service aplikaciji koja je bila dio većeg sustava i podržavala veliki broj korisnika. Za bazu smo koristili MongoDB, što je bilo prilično zanimljivo iskustvo. Sad radim na aplikaciji za analizu podataka masenog spektometra, ništa nestandardno što se tehnologija tiče, ali domena, algoritmi i razni drugi aspekti su prilično izazovni.

Što točno radiš?
Radim na proizvodu koji analizira podatke, tj. rezultate analize masenog spektometra. To je uređaj koji može odrediti masu svih molekula u nekom uzorku i izbaciti to kao graf. Da bi se odredilo o kojoj se točno molekuli radi, potrebno je analizirati te podatke, tj. spektar masa. Naš proizvod se fokusira na primjenu u farmaceutskoj industriji, u proizvodnji „biological medicines“ odnosno lijekova koji su po sastavu umjetno stvoreni proteini i koriste se za npr. liječenje raka i autoimunih bolesti. Izazov s tim lijekovima je što su molekule puno kompleksnije od jednostavnih tvari. Molekule se uzgajaju u živim stanicama te može doći do mutacija, raznih promjena i prisutnosti ostalih tvari. Na osnovu analiza koje naš softver radi, uočavaju se primjerice lijekovi koji sastavom odstupaju od željenog. Osim problema iz domene, u izradi softvera postoje izazovi vezani uz infrastrukturu, datoteke koje strojevi proizvode su relativno velike, a obrada podataka relativno kompleksna.

Kakve su prilike za napredak na poslu unutar firme u kojoj radiš? Je li za neku višu poziciju ipak neophodno znanje njemačkog?
U firmi u kojoj trenutno radim, engleski je službeni jezik, pa po tom pitanju nema nikakvih ograničenja u napredovanju, mislim da je bitniji faktor znanje domene. Samo firma je relativno malena, ured u Münchenu ima 20-ak ljudi, tako da ne postoji puno nivoa na ljestvici, ja se više fokusiram na napredovanje s tehničke strane.

I za kraj, koji su savjeti koje bi dao drugima? Kako najlakše naći posao, koju od ove dvije države izabrati, na to paziti…
Čini mi se da je lakše naći posao nakon nekoliko godina iskustva, jer je firmama lakše opravdati plaćanje iskusnog radnika. Ja sam imao pozitivna iskustva, pa ne znam što bih istaknuo, na što paziti… U ugovoru je sve otvoreno za diskusiju, pa možda ne prihvatiti prenisku plaću, jer je cijena života dosta viša nego u Hrvatskoj i inzistirati da firma pomogne pri preseljenju. Ostalo bi bili sve standardni savjeti za intervjue.

Izdvojio bih kao savjet i probati naći posao u inozemstvu, rekao bih da je iskustvo iznimno vrijedno, čak i ako ljudi vole Hrvatsku i žele ostati u njoj. Godinu-dvije u Irskoj ili Njemačkoj mogu dosta doprinijeti karijeri u Hrvatskoj.

Što se izbora države tiče, ovisi o prioritetima. U Njemačkoj treba naučiti njemački, ali je bolja za ljude s obitelji. Irska je egzotična i možda se može lakše doći do dobre ponude.

Prvi intervju o hrvatskim IT-ovcima koji rade u inozemstvu, onaj s Dinom Zjačom koja radi u Beču može se pronaći ovdje.

- - - IZDVOJITE MINUTU I PODRŽITE REP.HR - - -

Ako redovito posjećujete rep.hr, vjerojatno ste svjesni da objavljujemo niz članaka koji sadrže zanimljive i društveno korisne informacije. Nastojimo ukazati na nepravilnosti i prevare, promovirati uspjehe informatičara na natjecanjima, predstaviti nove projekte i inicijative i pružiti niz drugih informacija. Iako portal ima određene marketinško-prodajne aktivnosti, proizvodnja takvog sadržaja košta i - kao i drugim medijima - dodatni izvor prihoda pomogao bi u daljnjem rastu i razvoju. Brojni portali uveli su proteklih mjeseci zaključavanje članaka i pretplatu, a mi smo se odlučili za opciju dobrovoljnih priloga za koje se izdaju računi.

Podržati nas možete već s pet kuna, na što trebate potrošiti manje od minute. Dovoljno je izabrati sličicu s jednim od ponuđenih iznosa, a nakon toga u novom prozoru izabrati način plaćanja. Radi jednostavnosti i brzine plaćanja, podržane su mobilne aplikacije KEKS Pay, Aircash i Settle te kriptovalute. Uplata se realizira putem partnerske tvrtke Neoinfo i sustava mobilepaymentsgateway.com Sustav za plaćanja je trenutnu u testnoj fazi te se ispričavamo ako u početku bude nekih nesavršenosti. Ako uočite nekakav nedostatak ili vas zanima više informacija o sustavu možete nas kontaktirati na info@rep.hr

Izaberite iznos podrške: