Direktor portala Posao.hr Saša Jurković u intervjuu za rep.hr prokomentirao je odnose s konkurencijom, što se promijenilo otkad su dio Oglasnika, jesu li društvene mreže korisne, kakvo je tržište rada u Hrvatskoj i kakav treba biti idealan oglas za posao.
Saša, niste osnovali Posao.hr ali je on oživio nakon Vašeg dolaska?
Točno, to je bilo 2004. godine, site je prve dvije godine radio kao press clipping site, a oglasi za posao su se prenosili iz tiska. Ispunjavao je svoju funkciju, bio je lijepo dizajniran, ali nije bio komercijalno orijentiran. Važno je za ovaj početak razvoja napomenuti i moj background. Naime, prije nego što sam počeo raditi na Posao.hr, bio sam zaposlen na portalu MojPosao.net na kojem sam radio devet mjeseci ali sam otišao zbog neslaganja sa načinom poslovanja koji su propagirali te odnosom vlasnika prema zaposlenicima. Nakon toga sam otvorio svoj starački dom, vodio ga šest-sedam mjeseci, ali sam se uskoro odlučio paralelno uz to ponovno zaposliti.
Znanje i kontakte sam imao, a s obzirom na njih bilo mi je logično otići na radno mjesto slično prethodnom. Našao sam se s vlasnikom Posao.hr-a Matom Renićem, rekao što se može očekivati od mene, dogovorio uvjete, a suradnja je započela uz obostrani oprez. Renić je znao da sam radio za konkurenta, ja sam se naslušao negativnih priča o njemu od strane vlasnika MojPosao.net-a, za koje sam uskoro shvatio da nisu bile točne.
Koliko je ljudi tada radilo na Posao.hr-u?
Ukupno smo imali nekih 15-20 ljudi 2004. godine, ali su oni radili i na Iskrici i portalu Javno nadmetanje. Na samom Posao.hr-u ih je bilo dvoje, a uskoro smo zaposlili još troje-četvoro. Imali smo inhouse razvoj i redizajnirali smo site da bude praktičniji i komercijalniji. Zvao sam kontakte s kojima sam bio dobar, u početku je sve bilo na besplatnoj bazi.
Je li bilo već tada bilo dovoljno prijava na oglase?
Prijave nisu bile zadovoljavajuće, ali su ih firme paralelno stavljale oglasi kod konkurencije i kod nas, a nije bilo negativnih reakcija jer mi nismo obećavali nikakav odaziv. Kad je vlasnik MojPosao.net-a saznao da ja radim na Posao.hr-u, učinio je sve da me diskreditira i time mi je zatvorio dosta vrata. Metoda zastrašivanja koju je vlasnik MojPosao.net-a sustavno provodio nad pojedincima i cijelim tvrtkama i protiv mene i protiv Posao.hr su bili vrlo neugodni. Osobno, meni je to bilo smiješno i zabavno jer sam mišljenja da sam očito bio dovoljno kvalitetan da se konkurencija toliko samnom bavi te da Posao.hr očito dobro napreduje kad se konkurencija osjeća ugroženo te pribjegava ovakim potezima. Moram priznati da nas je takvo ponašanje konkurencije još više motiviralo.
Godinu dana nakon mog dolaska sve je profunkcioniralo, broj prijava je počeo biti adekvatan.
U nekom trenutku preuzeo vas je Oglasnik?
Krajem 2007. godine smo došli u Oglasnik radi suradnje i shvatili da to može biti i više od suradnje, krenulo se u pregovore oko kupnje. Posao.hr na kraju je prešao u ruke Oglasnika, odnosno međunarodne korporacije Trader Media East koja ga je posjedovala.
Kolika je bila vrijednost transakcije?
To je poslovna tajna, ali mogu reći da se iznos mjerio u milijunima kuna.
Što se promijenilo ulaskom u međunarodnu korporaciju?
Upali smo u korporativnu kulturu: budžetiranje, planiranje, raportiranje, različiti procesi, uveli smo sustav nagrađivanja zaposlenika, otvorilo se puno više vrata. Svi su htjeli raditi s nama. Bili smo fer prema svima i prijateljski, to se vratilo u vrijeme krize. Do tada je tržište raslo i mogli smo se širiti bez da je itko zbog toga na gubitku, a dolazak krize pokazao je da nije dovoljno vezati samo velike klijente.
Koja branša je najviše smanjila zapošljavanje tijekom krize?
U pravilu se sve osim građevine smanjilo proporcionalno, jedino je ona zabilježila veliki pad.
Moj dojam je da se neka zanimanja poput pravničkih iznimno rijetko traže preko Interneta. Zašto? Je li to zbog toga što pravnici inače nisu skloni računalima?
Pravnici se u pravilu nalaze preko preporuke i preko komore, jer već tijekom fakulteta dođu u kontakt s odvjetnicima. Može biti i da to ne vole Internet kao medij, ali odvjetnički uredi nemaju problema s nalaženjem stažista. Liječnici su isto u skupini onih koji se ne traže preko Interneta.
Kako biste prokomentirali hrvatsko tržište?
Mane su needuciranost tržišta, nekritičnost, ljudi idu za imidžom brandova a ne za isplativom poslovnom suradnjom – pogotovo je tako bilo prije krize kad im nije bila bitna cijena oglašavanja. U krizi su se počeli više orijentirati na biznis, počeli su shvaćati ekonomsku stranu ljudskih resursa. HR može biti partner uprave, a ne samo trošak.
Ono što me ponekad iznenadi je poslovna nekultura ljudi koji se umisle kad dođu na pozicije. Neki poslovni ljudi, HR direktori, ljudi na pozicijama još moraju naučiti da oni nisu kompanija koju predstavljaju i da danas možda jesu na tim pozicijama, a sutra više nisu. Odnos koji imaju prema svojim dobavljačima, klijentima i ljudima koji ih trebaju dok su na vrhu im može biti presudan kad padnu. Mislim da u ovom segmentu zaostajemo za razvijenim zemljama.
Na webu imate i vijesti, ali je to vrlo sporedno u odnosu na oglase. Zašto?
Nismo htjeli biti i šampon i regenerator u jednome, bitno je ne ometati fokus promatrača. Dodatni sadržaj je dobar za posjećenost, ali mi ciljamo na ljude koji traže novi posao. Nemamo enormni broj posjetitelja, ali znamo zašto dolaze.
Tko su Vam bili uzori pri kreiranju weba. Jeste li pratili strane konkurente i možda tamo pronalazili ideje?
Više od polovice Posao.hr-a je napravljeno prema feedbacku tržišta i mišljenjima klijenata. Ovisno o tome što procijenimo korisnim, to radimo. U jednom trenutku smo mislili ući u segment društvenih mreža, ali smo skužili da bi imali barem dva konkurenta među kojima i Linkedin, pa smo se odlučili tek za bolju povezanost s Linkedinom.
Kakva su Vaša iskustva s Facebookom?
Facebook je dvosjekli mač. Nije problem dobiti usere, veže ih određena tematika. Problem je što je dio ljudi u zemlji uvijek negativan prema pozitivnim vijestima , što može na kraju biti negativno prema našim klijentima, ali većina kuži to i ne ljuti se jer broj pozitivnih komentara je uvijek veći. Facebook je dobar za plasiranje informacija i obavještavanje korisnika. Društvene mreže su dobre za marketing i dodatnu posjećenost.
Što mislite o Linkedinu?
Ovisi što od njega želite – kvalitetu ili doseg. Kad objavimo natječaj na linkedinu, odaziv kvalitetnih kandidata je jako dobar, a baš to je naš cilj – ne masa, nego kvaliteta kandidata.
Zašto hrvatski poslodavci u oglasima za posao iznimno rijetko navode visinu ili raspon plaće?
Zato jer je plaća kod nas poslovna tajna, dok je vani to normalno.
Kako treba izgledati kvalitetan oglas za posao?
Za privući kvalitetu treba imati dobar vizualni identitet, dobru priču, natječaji moraju biti zanimljivi. Neki poslodavci pristupaju prema 380.000 nezaposlenih sa stavom da se ne trebaju truditi i zanemaruju da kvalitetan radnik i dalje može birati. Trebali bi paziti kako se ponašaju prema ljudima, ne postavljati diskriminacijska pitanja, paziti na činjenicu da različite generacije imaju druge motivacijske modele.
Što savjetovati onima koji žele naći posao?
Trebaju biti pozitivni bez obzira na poteškoće, ako budu negativni – nitko ih neće zaposliti. Moraju biti realni u svojim očekivanjima, shvatiti da firma i radnik imaju poslovan odnos i nisu oženjeni jedno za drugo. Dok god firma ima korist od zaposlenika držat će ga, kad neće otpustit će ga, a tako je i u obrnutom slučaju - zaposlenik će isto otići kad ne bude zadovoljan. To je svijest koja se teško mijenja. A treba se i educirati, učiti jezike, informatička znanja, ići na seminare.
