Nakon gotovo tri godine rada na SENDD-u, umjetnoj inteligenciji koja analizira spontane pokrete beba, ovaj domaći AI projekt konačno kreće u komercijalizaciju.
Riječ je o zajedničkom podvigu TIS Grupe i Poliklinike Sabol, koji je veliku pozornost javnosti dobio kad ga je kontroverzni novinar Dragan Petric spomenuo na Linkedinu.
„2019- godine je izašao EU natječaj iz Fonda za regionalni razvoj, koji se odnosio na inovacije, istraživanja i razvoj. Projektnu smo dokumentaciju napisali i predali odmah, da bismo na ljeto 2020. godine dobili i Odluku o sufinanciranju te tada krećemo s projektom. Faza istraživanja trajala je godinu i pol dana, a potom je započela faza razvoja koja upravo završava“ - rekao je Tomislav Strgar, voditelj Odjela umjetne inteligencije TIS Grupe.
SENDD se temelji na računalnom vidu za prepoznavanje dječjih poza te istreniranim neuronskim mrežama za zaključivanje kvalitete pokreta. Sam postupak počiva na medicinski dokazanoj metodi procjene kvalitete spontanih pokreta, prema nizozemskoj neuropedijatrici Mijni Hadders-Algra.
„Da se razumijemo, to nije nova metoda. Ona je stara tridesetak godina. Samo što se to dosad obavljalo uglavnom institucionalno, ali 'usko grlo' je bilo upravo to kako doći do optimalnih snimki“ pojašnjava specijalist neuropedijatrije Poliklinike Sabol, Goran Kuzmac.
Neuropedijatar Goran Krakar kaže kako se današnjim mobitelima kvalitetno mogu snimiti pokreti beba.
"Time se roditeljima jako olakšava jer ne moraju više dolaziti u ordinaciju nego mogu to napraviti jednako kvalitetno kod kuće. Primjerice, ljudima koji dolaze s otoka ili iz manjih gradova je još teže putovati na preglede. Roditelji bi tako trošili sate i dane, a teško je i dijete u ordinaciji uhvatiti u idealnim uvjetima. U prirodnom okruženju doma ono može pokazati najbolje spontane pokrete. U suprotnom liječnici provode previše vremena na pripremi snimanja dvije-tri minute vrpoljenja u ordinaciji." - kaže Krakar.
Zahvaljujući SENDD-u ovaj je postupak postao još bezbolniji, jednostavniji i manje invazivan nego je to ikad bio budući da roditelji sve nužne korake mogu doraditi iz sigurnosti vlastitoga doma dok su zadovoljene osnovne pretpostavke: dijete prilikom snimanja mora biti u dobi između 1,5 i 3 mjeseca, sito i ne plakati, a važno je i da prilikom snimanja ne bude dodatnih zvukova i distrakcija koji mogu utjecati na spontanost pokreta.
„Zasad idemo na varijantu prikupljanja tri ili četiri snimke od jednog djeteta. Prvo, zato što jedna možda neće biti optimalna, a drugo - jer ako uočimo abnormalne pokrete – ne želimo donositi zaključke na osnovu jedne snimke“, objašnjava doktor Kuzmac.
Po kvaliteti vrpoljenja liječnici mogu procijeniti određena neurorazvojna odstupanja, od nespretnosti do, u najtežem slučaju, cerebralne paralize. Primjera radi, godišnje se u Hrvatskoj dijagnoza cerebralne paralize postavlja za otprilike 40 djece, dok neurorizične djece ima i po nekoliko tisuća. Pravovremenom intervencijom može se puno napraviti i za one s blažim, ali i za one s težim odstupanjima. Mozak ima svojstvo plastičnosti, a plastičnost je puno veća u dječjoj dobi i treba upotrijebiti taj rani potencijal. Rane vježbe i primjerene intervencije svakako mogu poboljšati stanje. Što ranije, veće su šanse da će ishod biti bolji.
"Jedno dijete je nedavno prošlo kroz naš SENDD sustav, imalo je značajne faktore neurorizika i sumnje na oštećenje mozga. U tom trenutku nije bilo velikih odstupanja i znakova. Naime, pravi neurološki ispadi trebaju vrijeme da se razviju. Kod tog djeteta smo napravili procjenu vrpoljenja i primijetili smo odstupanja. To je roditeljima omogućilo daljnje pravovremene aktivnosti", zaključuje doktor Kuzmac.
Tijekom trajanja SENDD projekta koji je bio otvoren i široj javnosti, besplatnim pregledima, kroz poticanje roditelja dojenčadi na sudjelovanje u projektu, obrađeno je gotovo 1.000 snimki novorođenčadi. Više informacija o projektu može se pronaći na sendd.eu
Zaključak projektne faze zaposlenici TIS Grupe i Poliklinike Sabol proslavili su prigodnom akcijom čišćenja park šume Maksimir.
