Suvlasnik i direktor splitske tvrtke Gideon multimedia Vedran Pražen u razgovoru za rep.hr ispričao je najzanimljivije dijelove svog puta od garaže do uspješnog proboja na strana tržišta i otkrio kako mu je trenutno najveći problem gdje pronaći nove zaposlenike.
Rep.hr: Možete li opisati kako ste se odlučili na pokretanje tvrtke?
VP: U mom slučaju priča ima specifični početak, s obzirom da je tvrtku 2000. godine zapravo pokrenulo nekoliko privatnih američkih investitora, koji su meni i još četvorici zaposlenih isplaćivali manje plaće i udjele u tvrtki. Poslije se investitor odlučio povući što smo dvoje kolega i ja iskoristili i otkupili njihove udjele.
Rep.hr: Tvrtka je doslovno startala u garaži?
VP: Da, igrom slučaja početni prostor u kojem smo radili je bila garaža nakon koje smo se preselili u Tehnološki centar, a prije dvije godine na Pjacu.
Rep.hr: Čime se tvrtka bavila?
VP: Prije su naš glavni projekt bile CD razglednice kojih smo do sada plasirali na tržište u broju većem od 250.000 primjeraka, dok je danas naš glavni proizvod mobiExplore – mobilni vodič koji trenutno nema konkurencije po količini informacija koje besplatno nudi korisnicima mobilnih aparata.
Rep.hr: S njime ste izašli i izvan granica Hrvatske?
VP: Da, on je i službeno patentiran, te se koristi u projektima u više država.
Rep.hr: Što je potrebno da bi proizvod te vrste mogao biti patentiran?
VP: Mora zadovoljiti tri uvjeta: biti nov odnosno neprijavljen, imati inventivni korak u odnosu na druge patente i biti u pojavnom obliku – tj. ne možete patentirati stroj za teleportiranje i čekati da ga netko otkrije.
Rep.hr: Koliki je trošak patenta?
VP: Dosta, mi smo svojevremeno za područje Europe platili između 250 i 300 tisuća kuna, ali su sada ti troškovi možda i dvostruko veći.
Rep.hr: Možete li podijeliti neki zanimljiv detalj vezan vezan uz vaše iskustvo na stranim tržištima?
VP: Pa evo, konkretno mogu navesti nekoliko zanimljivih detalja vezanih uz Veliku Britaniju: grupa Engleza uložila je u naš tamošnji projekt određen iznos novca, te je dogovoreno kako će zauzvrat dobiti postotak, i već u prvom “dealu” im je vraćeno 90 posto sredstava. Isto tako, ugodno nas je iznenadilo i što je naš klijent iz Velike Britanije sam odlučio “gurati” projekt, pa su zahvaljujući njemu interes pokazali mobilni operater Orange i zrakoplovna tvrtka Virgin Atlantic, što bismo puno teže samostalno postigli. Ugodno me je iznenadila i brzina od doslovno dvije minute koliko je trajalo ugovaranje posla s britanskom turističkom zajednicom. Njihov čovjek me prekinuo u obrazlaganju o mobitelima, pojasnio da mu nije potrebno ništa pojašnjavati jer je već upućen i ponudio da samo dogovorimo uvjete. Jednostavno, neka vrata se otvore i lakše nego što sam očekivao. Ministarstvo turizma Omana se primjerice javilo nakon što su našli članak na Nokiinom siteu.
U Hrvatskoj je puno situacija gdje stvari zapinju. Američki osnivač Gideona tvrtki je htio dati ime na engleskom ali nikako nije mogao jer zakon dozvoljava samo imena na hrvatskom, latinskom i grčkom. Na kraju je otvorio bibliju na slučajnu stranicu i odabrao ime Gideon – ne znam koliko znate priču, ali radi se o tome da je Gideon s malim snagama nadvladao znatno moćnijeg neprijatelja.
Rep.hr: Je li trenutna kriza utjecala na Vašu tvrtku?
VP: Samo u kontekstu likvidnosti – jer se koristi situacija pa se kasni s plaćanjima.
Rep.hr: Znači otkaza nema?
VP: Ne samo da nema otkaza nego zbog potreba posla planiramo otvaranje dosta novih radnih mjesta. S trenutnih 30 proširit ćemo se na 60 zaposlenih.
Rep.hr: Kakva su Vaša iskustva po pitanju zapošljavanja?
VP: Ne baš tako dobra. Recimo da se na određeni posao mailom prijavi 50 ljudi. Kad te ljude pozovemo na testiranje i zamolimo ih da mailom potvrde dolazak, 10 ih uopće ne odgovori, a od 40 koji odgovore na testiranje dođe 30. Nakon što podijelimo testove izađe ih deset, a od ostalih 20ak samo pet do šest na kraju se može pozvati na razgovor.
Obeshrabrujuće je i to što ljudima nedostaje samopouzdanja. Kada na razgovoru kandidate pitate zašto bi baš njih trebalo izabrati, gotovo nitko nema neki smisleni odgovor. Neću ni spominjati situacije poput jedne kad smo prijavu umjesto mailom dobili običnom poštom, a u sadržaju je samo pisalo “Molim cijenjeni naslov da me primi na posao”. Bez ikakvih podataka ili povratne adrese.
Očekivao bih da će biti normalno da se budući zaposlenici po forumima raspituju o tvrtki, ali vidio sam samo jedan takav primjer – većina ne pogleda niti web stranice tvrtke
Rep.hr: Imate li možda neki savjet za poduzetnike?
VP: Neka često uzmu u obzir Murphyjev zakon. Neka razmišljaju o tome kako se prilagoditi i kako se osigurati od rizika ako se nešto loše dogodi. Potrebno je razmišljati unaprijed i uspjet ćete.
