Osnivač tvrtke Span Nikola Dujmović u intervjuu za rep.hr ispričao je zašto je lakše ostvariti širenje u maloj tvrtki nego u velikoj, naveo kako nekad konkuriraju tvrtkama koje broje i više desetaka tisuća zaposlenih i pojasnio kakve veze ima implementacija SAP rješenja s napretkom neke države.
Nakon vrlo živog i zanimljivog nastupa na nedavnom Otvorenom danu Visoke škole za primijenjeno računarstvo, moram se zapitati kako jedna tako zanimljiva osoba može biti na čelu tvrtke koja je sistem integrator.
Tu ste u potpunoj zabludi, sve je u oku promatrača, mi radimo stvari koje su našim korisnicima značajne, projektiramo informatičke sustave, osiguravamo da krvotok funkcionira – kao da pitate kardiokirurga zašto operira srce kad bi mogao operirati noge.
Hm... dobro, vidim da sam malo promašio pitanje.
Radimo s puno raznovrsnih korisnika, moramo biti na špici tehnologije. Naš posao je zanimljiv jer proučavamo nove tehnologije...
Kako je izgledao početak Vaše karijere?
Jedan sam od osnivača Perpetuuma koji smo osnovali nakon što smo počeli raditi knjigovodstvene aplikacije i odlučili to pretvoriti u ozbiljan biznis. Prije toga sam bio kratko zaposlen u jednoj švedskoj firmi kao area manager, ali to nije bilo to. S Perpetuumom sam se razišao 1992. jer smo imali različit pristup, ali smo ostali u dobrim odnosima. Uslijedilo je osnivanje Spana. Što se onoga integrator tiče, mi smo prije svega softverska kuća, ja imam developerski background. Kad smo morali birati specijalizaciju, zadržali smo se na implementaciji softverskih rješenja. Imamo malobrojnu ali vrlo jaku developersku ekipu, oni su kičma naših projekata. Razvili smo sistemsko i aplikativno rješenje za Trilix procesiranje, a ovih dana smo implementirali specijaliziranu aplikaciju koja broji 120.000 korisnika u svijetu...
Danas upošljavate oko stotinu ljudi. S koliko ljudi ste počeli? Pretpostavljam da je bilo najteže proširiti se u samom početku?
S dvoje. Puno je lakše proširiti se s malog broja ljudi nego s 50 na sto, odnosno puno je lakše povećati se sa 20 na 100 tisuća kuna, nego s 10 na 15 milijuna.
Dakako, pretpostavka je da ne cijenite svoje vrijeme. Ja sam imao vreću za spavanje u firmi, jedva sam čekao da se vratim iz Kulušića noću u firmu još malo programirati.
Treba znati i da veliki broj firmi na stranim tržištima bankrotira u prvoj godini postojanja.
U svakom slučaju, svi smo bili zadovoljni s manjim, ozbiljnu potrebu za kapitalom dobijete tek kad počnete raditi s državnim poduzećima koji su loši platiše, za koja se rade poslovi s dugim rokovima...
Mi smo sada smanjili opseg dva velika projekta koji su nam ponuđeni jer se bojimo naglog porasta broja zaposlenih. Na hrvatskom tržištu ne postoji dovoljno ljudi, zato smo i sretni s ovim što nudi Algebrino Računarstvo, jer za klasično obrazovane akademske građane treba tri do šest mjeseci prije nego se vidi može li ih se certificirati.
Kakva je uopće struktura Vaših klijenata, domaćih i stranih?
Većinu prihoda ostvarujemo na hrvatskom tržištu, a na stranom imamo veliki prihod od prodaje usluga.
Ne postojimo kao IT industrija
Što mislite o hrvatskom tržištu?
Jadni smo u odnosu na usporedive države. Evo primjerice Slovačka – obje države devedesetih su imale konzervativne desničarske režime na vlasti i slične startne pozicije, ali ako se pogleda neki kriterij poput broja SAP implementacija koji pokazuje mjeru svjesnosti ne-IT ekonomije vidi se koliko zaostajemo.
Hrvatsko tržište je jedno od najza***anijih na svijetu. Ne postoji jasna svijest kupaca zbog čega ih neki IT proizvod čini konkurentnima. Dok kupuju samo zato jer nešto imaju i drugi, ostat ćemo u zapećku.
Ne postojimo kao IT industrija – imamo par šminkerski deklariranih udruženja, iz kojih se nikad nije stvorio netko tko bi predstavljao industriju, to nas košta pa nemamo vidljivost ni u državi ni kod klijenata, svatko nateže vodu na svoj mlin. Nemamo visibility kao industrija, država je stvorila klimu da se zna koji su odabrani izvođači...
Je li tako crno i kad se usporedimo s regijom?
Crno je. Veseli nas što su i drugi pali, ali crno je. Tradicija je da je država ulagala u infrastrukturne projekte koji se nisu završavali.
Kako stojite na stranom tržištu?
Konkurentni smo cijenom, konkurentni smo i firmama koje imaju 300-400 puta više zaposlenih od nas. Za veliki projekt bi morali mobilizirati cijelu Hrvatsku. Radimo stvari koje su specijalizirane, u kojima nas naše visoke kompetencije čine konkurentnima na globalnoj razini, projektiramo, održavamo sustave visoke raspoloživosti i slično.
Da bi lakše vidjeli uštede morate imati velike korisnike
Koja je glavna razlika između rada za male i rada za velike tvrtke?
Rad s velikim firmama omogućuje da vidimo ozbiljne razloge razvoja IT-a. McDonalds Europe mjeri broj incidenata u IT-u (incident je odstupanje od uobičajenog tijeka op.a.) u odnosu na broj posjetitelja u restoranima. Godinama je to bilo linearno i na broj od npr. milijun posjetitelja je bilo npr. 1000 incidenata. U jednom trenutku uveli smo sustav nadzora i menadžmenta, relativno trivijalan za McDonaldsove razmjere, Microsoftov operation manager – današnji SCOM. Nakon uvođenja, čovjek iz McDonaldsa pokazao nam je slide s krivuljama nakon uvođenja koje su se sasvim odlijepile jer je broj incidenata počeo naglo padati, čime smo im uštedili preko milijun dolara. Da bi vidjeli takvu konkurentnu uštedu, morate imati velikog korisnika. Tada se lakše vide konkretne uštede, odnosno da mi nismo trošak nego da donosimo korist.
Koliko Vam je posao s McDonaldsom pomogao kod dobivanja drugih inozemnih poslova?
Mi smo firma od samo 100 ljudi, trebalo bi nas biti 300 da možemo ozbiljnije konkurirati – imamo ponude američkih partnera, imamo ured u Londonu, otvorit ćemo jedan u SAD-u, a razmišljamo i o uredu u Aziji. Trenutno imamo poslove i u Australiji, Hong Kongu, pripremamo se za projekt u Kini...
Kad smo imali pregovore s McDonaldsom i Orangeom bili smo na jednoj večeri na kojoj je jedan od šefova McDonaldsa iz SAD-a rekao “čuo sam dosta o vama, ali i da ste jako mali”, na što je naš član Uprave odgovorio “Nismo tako mali u hrvatskim mjerilima, 60 nas je”, a Amerikanac je rekao “60 thousand? That's not so bad.” Naš član Uprave je prešutio, onima koji su nas podržavali za stolom je pao kamen sa srca kad se ništa nije dogodilo, a ništa nisu rekli ni oni koji nam nisu bili skloni.
Firma je od tada još narasla, Vi ste još iskusniji, što se promijenilo kod Vas još od samog početka do danas?
Mladost sam živio uz punk, tako da mi je nekad teško biti punker u board roomu odnosno u odijelu i kravati. I danas razmišljam što bismo mogli preokrenuti protiv mainstreama, volim mu proturječiti ali ne vodim rat s njim.
Volim s mlađima popričati, svi se pozivaju na kreativnost, ona se ne može nametnuti. Trebamo imati društvenu podlogu da primjenjujemo kreativne stvari, moramo izaći iz čahure da nam je država mama i najveći kupac.
U svakom problemu vidim priliku, čak i kad se nađem na cesti razmišljam kako je signalizaciju trebalo promijeniti da se ljudi ne nađu u situaciji u kojoj su se našli.
Što biste preporučili onima koji tek pokreću svoj posao, a što onima koji bi htjeli raditi kod Vas?
Ovi prvi moraju znati čime će se baviti i u tome moraju biti konkurentni na tržištu većem od hrvatskoga.
Ako u onome čime se bavite niste svjetska klasa biti ćete operater na helpdesku.
Tko starta posao mora biti tvrdoglav i znati da ako nema rasta nema ni uspjeha. Mi smo u početku radili i niz gluposti, ali ni jednoj nismo dopustili da se ponovi. Treba tvrdoglavo provoditi dobru strategiju.
Za rad u Spanu bitno je učenje, učenje i učenje. Sposobnost i želja za učenje su nam na prvom mjestu. Kad netko kod nas izgubi želju za učenjem, ili sam odlazi ili nas mora napustiti. Bitno je i funkcioniranje u timu, a sve ostalo se da riješiti.
Imamo i dosta certifikata, najcertificiranija smo tvrtka u Hrvatskoj u Microsoftu, a imamo i niz drugih.
|
Poduzetnici ne kuže politiku, a vrijedi i obrnuto Što je s pričom o Synergonu - ona se čini dosta zanimljiva jer se radi o rijetkom primjeru da neka tvrtka sama sebe otkupi od vlasnika? Krajem 2000. kada je entuzijazam oko promjene vlasti i neopravdana nada u oporavak države stvorila kratki pozitivni poduzetnički zamah, razmišljali smo kako da se pozicioniramo za novo tržište. Očekivanja su bila da ćemo ući u Europsku uniju zajedno sa susjednim zemljama, ako ne isti dan onda vrlo blizu…. Ne samo naša očekivanja, nego i poduzetnika u regiji. Naša procjena je bila da bi nam povezivanje sa strateškim partnerom omogućilo iskorak na bogatija tržišta. Uglavnom, sada mogu reći - većinu procjena smo fulali. Još jedna pouka o tome kako poduzetnici ne kuže politiku, a vrijedi i obrat. U EU još dan danas nakon 11 godina nismo ušli i izgleda da ni nećemo tako brzo. Iskorak na strana tržišta smo napravili vlastitim radom i trudom. Iako, naučili smo mnogo u toj transakciji i pomoglo nam je da rastemo ali ipak smo odlučili iskoristiti priliku kada je Synergon grupu preuzimao novi vlasnik da napravimo buy-out. Bilo je napeto, ali uspjeli smo. Veseli nas činjenica da smo iz svega izašli jači i pametniji. |
