Zagrepčanin Ivan Petrović ima tek 29 godina, a uspjeh njegovog alata za komprimiranje podataka PowerArchiver omogućio mu je da paralelno pokrene i drugi biznis – hotel u Krapinskim toplicama.
(Foto: Ivan Petrović na terasi svog hotela Villa Magdalena)
Kako je i kada započela priča s PowerArchiverom?
Sve je započelo kao hobi u srednjoj školi 1998. godine – dok su se drugi zabavljali preko ljeta, ja sam pronašao tržišnu nišu na kojoj su već postojali komercijalni programi kao što su WinZip, WinRAR i WinAce i osmislio prvi freeware. Tri godine za redom časopisi poput PC Worlda proglašavali su ga najboljim freewareom u toj kategoriji, a američka kompanija s kojom sam surađivao obećavala mi je zaradu od marketinga na stranicama. U to vrijeme – 2001. godine – CPM je vrijedio 10 dolara, no zbog sloma dot.com kompanija na kraju nisam dobio ništa od obećanog novca. Moj sljedeći potez bio je osnivanje firme Conexware s još dva suvlasnika – Hrvatom i Amerikancem - koje sam upoznao zahvaljujući prethodnoj kompaniji, a odlučili smo od mog PowerArchivera stvoriti shareware.
Je li prelazak s freewarea na sharewarea rezultirao gubitkom dijela korisnika?
Da, ali je bilo i onih koji su bili sretni jer su dobili podršku. U SAD-u 15 dolara ne znači ništa, a čovjek se tamo osjeća bolje kad kupi softver i ima sigurnost podrške. Podrška je i razlog zbog kojeg firme preferiraju komercijalni softver.
Koliko Vam je bilo teško baviti se takvim poslom, s obzirom na godine? Tad ste ih imali tek 18?
Ja sam se bavio samo razvojem, a partneri su bili zaduženi za prodaju i marketing, tako da godine nisu bile problem.
Situacija se mijenjala iz godine u godinu, rastao je broj business korisnika, a padao broj privatnih sve do pred dvije godine kad su firme donijele odluke da se ne kupuje što nije nužno. Prije par godina nastala je i freeware alternativa 7-Zip koja je unatoč ružnom sučelju uspjela dobiti nekoliko natječaja baš zbog toga jer business korisnici smanjuju svoje budžete.
Koji je dalji smjer u kojem će ići PowerArchiver?
Trebamo se preorijentirati i naći nove načine za održavanje prodaje, a tu je i naše novo rješenje za slanje maila koje enkriptira i komprimira fileove koji se šalju po uzoru na dropbox, odnosno stavlja fileove na web i šalje link. Ono donosi uštedu u prometu velikim firmama. Ako se primjerice šalje attachement od 1,5 MB na pet adresa, to je preko 7,5 MB prometa mailom, a ovako kad je komprimirano 0,7 MB s weba, s tim da ne skidaju svi nego oni kojima to treba. Kad su u pitanju velike brojke, jasno je i da su uštede znatne.
Imamo knowhow na području kompresije i enkripcije, tako da sada radimo i svoje formate koji će uspjeti komprimirati .pdf, .jpg, .doc i .mp3 datoteke za 30 posto bez gubitka kvalitete, a istaknuo bih i kako jedini uz Winzip dekomprimiramo .jpg
Koje mjesto zauzimate na tržištu, koliko ljudi zapošljavate, koje veće korisnike imate?
Po knowhowu smo sigurno u top pet, možda i u top tri. Po broju downloada u top tri, a u nekim državama i vodeći. Power archiver je jedan od tri svjetska programa s certifikatom FIPS koji je standard za enkripciju najpovjerljivijih dokumenata. Imamo pet stalno zaposlenih i 2-3 povremena zaposlenika, među kojima je i jedan Rus s vrhunskim iskustvom u kompresiji i enkripciji, zajedno možemo sve napraviti. Kad su u pitanju klijenti, tu su Adobe, Audi, Huawei, razne naftne kompanije, NASA i Američka Vlada… Huawei je zanimljiv kao primjer jer komprimiranje podataka primjerice omogućuje uštedu na čipovima.
Niste baš poznati na hrvatskom tržištu?
Hrvatska je jako malo tržište, ljudi traže što ilegalnija rješenja, a nisam naišao ni na podršku lokalnih časopisa. Dugo sam predlagao Bugu da uključe PowerArchiver u stalnu kolekciju na CD-u, nisu htjeli. PC Chip me dijelom pratio. Urednici su imali neku svoju politiku iako smo bili realno bolji po karakteristikama što su potvrdili strani siteovi poput download.com-a, PC Worlda i drugi.
Na kojim tržištima ste najzastupljeniji?
SAD na prvom mjestu, u Europi su nam najjača tržišta Njemačka i Francuska, Češka i Slovačka su ok. Počeli smo se probijati i u Kini nakon što smo našli distributera. Bitno je stvoriti mrežu lokalnih distributera. Softver je trenutno dostupan na 16 jezika.
(Foto: Svi apartmani u Petrovićevom hotelu Villa Magdalena opremljeni su LCD televizorima i jacuzzijima s termalnom vodom koja izvire kod hotela)
Novcem od PowerArchivera, uz pomoć roditelja i s kreditom Zagrebačke banke pokrenuli ste hotel s četiri zvjezdice. Ima li ikakve sličnosti između ta dva posla?
Turizam i IT su na prvi pogled različiti, ali se znanja iz IT-a mogu dobro primijeniti u hotelijerstvu. Kanali se mijenjaju i agencije već neko vrijeme imaju pad, a Internet booking je najjači. IT-evsko znanje uspio sam prenijeti u turizam i znam kako doći do gostiju na Internetu. Sve što se moglo automatizirati u hotelu sam automatizirao. Sustave za poslovanje, inteligentne sobe, vođenje bookinga, pogreške i ljudski rad su svedeni na minimalnu mjeru.
S obzirom da rep.hr prati i grupnu trgovinu koja je prilično povezana s turizmom, zanima me kakva su vaša mišljenja i iskustva s njom?
Treba biti oprezan i na stranicama tog tipa ponuditi uslugu koja ne šteti dugoročno. Ne treba degradirati druge korisnike dovođenjem drugih po jeftinijoj cijeni, niti treba goste navikle na dvije zvjezdice dovoditi u hotel s četiri zvjezdice. Ne smije se dogoditi da ljudi čekaju na niske cijene i to vrijedi za sve industrije. Ne želim promovirati smještaj na takvim stranicama, ali sam promovirao gastronomsku ponudu hotela i dnevne uporabe wellnessa. Kad se odbiju popust, pdv i provizija grupne trgovine ostane samo oko 20 posto ranije cijene, ali se dobije i ulaganje u marketing.
Hrvatska ima puno grupnih trgovina – nazivaju li stalno objekte poput Vašeg?
Agresivni su, ima ih puno na tržištu, ali dva-tri se izdvajaju. Svi oni šalju puno mailova, pozivi su ipak nešto rjeđi. Mi smo ti koji odlučuju i kad imamo ideju, sami se njima javljamo. U mom slučaju, ponuda je išla preko onog tko mi se učinio najbrži i najproaktivniji.
Koji su planovi za budućnost?
Morat ćemo se širiti i s PowerArchiverom i s hotelom. U IT-u je plan dodatnim softverom doći do većeg broja korisnika, a u hotelu bi isti broj zaposlenih mogao opsluživati veći broj smještajnih jedinica pa je povećanje kapaciteta poželjno.
