Zbog čega je vođenje tvrtke slično kuhanju, koja je razlika između rada u lokalnim i globalnim tvrtkama i zašto se sistem integratori moraju specijalizirati u puno djelatnosti za rep.hr pojasnio je Ivan Gabrić, predsjednik Uprave Combisa.
Prvi ste od do sada intervjuiranih koji na intervju nije došao sam, već je sa sobom doveo kolegicu zaduženu za marketing i komunikacije. Kako to?
Radimo kao tim. Ne razlikujem nastup samostalno ili u timu, a posebno ne s ljudima s kojima dugo radim. Dajemo bolje rezultate tako. Ako je situacija takva, slijedi dobar timski učinak. A postoje i ograničenja, pa me kolege nadopunjuju, daju follow up…
Globalne tvrtke u Hrvatskoj često imaju samo sales i marketing
U Vašoj karijeri stalno ste bili u velikim tvrtkama. Je li to slučajno ili namjerno i možete li usporediti po čemu su se one razlikovale?
To je bio stjecaj okolnosti prije nego bilo što drugo, otvarale su se prilike. Lokalni HP-ov ured imao je oko 20 ljudi kad sam se ja zaposlio u njemu, danas ima oko 100. Velika je razlika između lokalnih i globalnih tvrtki. Problema ima svugdje, ali najbitniji su rezultati i njih treba poštovati. U globalnim timovima sam dosta naučio, puno toga sam kopirao i primjenjivao u Combisu. Ipak, predstavništva globalnih tvrtki su često samo sales i marketing predstavništva.
Kod lokalnih tvrtki postoje još proizvodnja i osmišljanje, promišljanje strategije. U globalnoj tvrtki feedback prema centrali je nikakav i nebitan kad je u pitanu malo tržište. U lokalnoj je dobro što možete direktno isprobati svoje ideje, utjeloviti svoja uvjerenja. Ako imate tim od pet do 20-ak ljudi možete napraviti sve što želite ako ste sposobni i vjerujete u sebe. Poslovni sustavi u velikim globalnim IT tvrtkama su kontraproduktivni, implementacija je često protiv zdravog razuma. U globalnoj tvrtki puno je priče – ako usporedimo s kuhanjem u globalnoj tvrtki dobit ćete uputu „oprati ruke prije kuhanja“ što je nešto što je nepotrebno govoriti ako je netko prošao potrebnu edukaciju.
Ljudi nekada pokušavaju postići uspjeh kopiranjem praksi globalnih tvrtki. Prakse su potpora, a bitni su proizvod i ideja.
Svaki kuhar dodaje elemente u omjeru i količini u kojoj misli da je potrebno
Biste li Combis opisali kao tvrtku u kojoj vlada formalna ili neformalna atmosfera? Ljudi su ležerno odjeveni, okrugli stol na konferenciji je bio pozitivno neformalan, ali s druge strane – vidim da se vrata svakog ureda automatski zaključavaju čim netko ulazi i izlazi…
Vođenje tvrtke u mnogočemu sliči kuhanju. Svaki kuhar dodaje elemente u omjeru i količini u kojoj misli da je to potrebno. Postoji nekoliko dobrih kuhara i puno loših.
Combisova kultura je otvorena i profesionalna, vrlo flat organizacija ali pokušavam postaviti što veće funkcije odgovornosti. Izazov je znati gdje je funkcija odgovornosti i pokušavati je mjeriti. Komunikacija u Combisu je direktna i otvorena, nema najave za sastanke. Postoje i neki formalizmi, ali u nekim mjestima su dobrodošli.
S većom tvrtkom je teže upravljati. Mogu se izvući parametri i kontrolirati, ali tada se ne gleda osobnost nego mjerljivost i to zna biti bezveze jer su nekad parametri zadovoljeni, a rezultat je katastrofa.
Koliko biste posao u tvrtki sistem integratoru nazvali zanimljivim? U intervjuu s Nikolom Dujmovićem vidjelo se da se ne slaže s mojom predrasudom da je to dosadan posao.
Sistem integracija ne isključuje ni jedan od elementarnih vidova u informatici. Posao nije dosadan, on zahtijeva široki pogled na situaciju. To je i izazov – kako specijalizirati nešto kad radite u 20 segmenata a konkurent u jednom?
Sve se može, ali bitno je imati tim. Ako želite biti pravi sistem integrator, bitan je tim, a koliko je svaki čovjek u njemu dobar – toliko je i sam tim.
Mi se trudimo u svakoj od djelatnosti biti u top tri u Hrvatskoj, a širimo se i na regiju.
Odnedavno se širite i u smjeru developmenta?
To je jedan od prioriteta, tržište ide u tom smjeru – prema developmentu i business consultingu. Business konzultanti moraju znati kako upotrijebiti sustav koji prodajemo u industriji. Ljudi u industriji u pravilu neće tražiti server određenih mogućnosti nego će reći „dajte mi nekoga tko mi zna to napraviti“. Treba razumjeti nečiju potrebu i pretočiti je u narudžbu.
Organski rast odveo u smjeru istoka
Combis ima ured u BiH i Srbiji, širite se dalje na istok. Zašto ne na zapad?
To je prirodno okruženje. Krenuli smo iz lokalnog tržišta i širili se gdje i naši korisnici ili gdje su susjedna tržišta tražila ekspertizu koju lokalno tržište nije moglo ponuditi.
Netko drugi se širi ako očekuje da će neki segment rasti te u to investira npr. dva milijuna eura. To je hrabro, ali mi to nismo radili tako već smo se širili organski.
Je li Vam HT pomogao u širenju i dobivanju poslova?
HT se ponašao jako odgovorno. Ostavio nam je slobodu i odgovornost prema rezultatu. Prepoznao je znanje i ekspertizu, treba imati povjerenje u nju i učiti kroz zajednički suživot stvari koje se ne vide i nisu opipljive.
HT nam je pružio ogromnu stabilnost, povjerenje tržišta da će im partner preživjeti i biti jak. Vuče nas u projektima gdje je IT komponenta jaka i gdje oni to mogu.
Što se samih poslova tiče, mi smo i prije radili za Deutsche Telekom, Makedonski Telekom, HT Mostar i druge, tako da smo već prirodno bili tamo.
Što mislite o stanju na hrvatskom tržištu?
Tržište je u izazovnom trenutku, već tri godine ide u negativnom smjeru, a tako će biti i sljedeću godinu-dvije. Realno je da sve ne ide uvijek dobro, tada treba prepoznati što se događa i pozicionirati se.
Dosta ste ozbiljni u razgovoru, pada li Vam na pamet koja anegdota ili savjet koji biste podijelili s drugima?
Meni je u glavi sad 15 stvari, zadnjih dana osjećam opsesivnost poslovnim aktivnostima. Imam zakazano još nekoliko sastanaka i ako sada ne ručam, neću stići pojesti ništa do devet navečer.
Nekad ručam dva puta, nekad ni jednom
Zbog čega neki od sastanaka niste dogovorili u kombinaciji s ručkom?
Bude i toga, pa nekad ručam i dva puta u danu, a nekad nijednom.
Što se anegdote tiče, bilo ih je nekoliko, prva koja mi pada na pamet je u trenutku kad sam tek došao u tvrtku pa sam pitao gdje je wc. Netko je rekao da su prva vrata. Gledao sam strogo inženjerski i prva vrata iz sobe iz koje sam izašao bila su za ženski wc što nisam primijetio već sam samo ušao unutra. Ako se gledalo od ulaza prva su bila muški, ali meni je bilo logično brojati sa strane od koje dolazim. Nakon toga sam sljedećih 15 dana išao u ženski wc jer nisam uopće uočio da postoji muški, dok netko od kolega konačno nije upitao zašto idem u ženski wc i tako mi otkrio da postoje dva.
