Rep.hr-ovu seriju intervjua s developerima koji žive i rade u inozemstvu nastavljamo sa zanimljivom pričom o Antoniju Nakiću Alfireviću.
Antonio je u životu već isprobao klasični rad u inozemstvu radeći godinu dana za Dell u Irskoj, dok je u Poljsku stigao zahvaljujući svome startupu koji je započeo razvijati prije četiri godine.
Antonio, koliko sam vidio na tvome blogu, u cijeli projekt si ušao zbog tvoje tadašnje cure?
Da, ona je tada radila u jednoj farmaceutskoj kompaniji i imala dosta problema s podacima koje je morala obrađivati u Excelu. Svakih mjesec-dva donosila je doma hrpu Excel fileova i radila s njima, a ja sam joj htio pomoći i zaključio sam kako bi se njeni problemi brzinski riješili kad bi se u Excelu mogao koristiti SQL, zbog čega sam odlučio napraviti plugin za Excel, odnosno IDE koji bi to omogućio.
Za neupućene, što je IDE?
IDE je Integrated Development Environment – okruženje odnosno aplikacija u kojoj programeri pišu kod, odnosno razvijaju softver, a poslije ga i pokreću. Glavni dio IDE-a je uređivač koda. Ja sam svoj IDE nazvao Querystorm i kad se instalira izgleda kao novi tab u ribonnu. U tom tabu postoji nekoliko botuna, kad klikneš gumb za spajanje, on u Excelu otvori editor, odnosno textbox koji izgleda kao dio Excela.
Možeš li mi dati dva-tri primjera što npr, može tvoj postići tvoj IDE u Excelu uz nekoliko naredbi u SQL-u ili C#-u?
Ako npr. imaš tablicu s plaćama ljudi i za svakog čovjeka piše njegova plaća i naziv radnog mjesta, s SQL-om lako možeš naći sve ljude koji zarađuju neobično puno ili neobično malo s obzirom na njihovo radno mjesto. Ili recimo, ako imaš tablicu s gradovima, lako možeš naći sve gradove koji predstavljaju više od recimo 50 posto populacije svojih država, za tako neke stvari je SQL jako dobar. C# je kao i SQL odličan za baratanje tabličnim podacima, ali je pored toga odličan i za izradu aplikacija. Njime omogućujem da se podaci od više-manje bilo kojeg mjesta mogu interaktivno dovući u Excel. C# i SQL se znatno upotrebljiviji od VBA jezika koji je po defaultu prisutan u Excelu.
Koliko vremena si do sada utrošio u projekt? Vidio sam da si do sada na njega potrošio četiri godine, ali ne znam koliko često si radio.
Recimo da je prosjek četiri sata dnevno. Povremeno sam radio nekoliko tjedana od jutra do sutra, a nekad sam jedva nešto taknuo u mjesec dana. Dvije godine mi je to bio side projekt, jer sam tijekom te dvije godine prvo radio u jednoj zagrebačkoj firmi, a kasnije za Dell u Dublinu. Kad mi je istekao ugovor u Dellu, bilo je vrijeme da ga produžimo na neodređeno, ali sam znao da to nije bilo za mene. Kad sam prijatelju koji je također došao u Dublin rekao da odlazim iz Della, on je svim recruiterima razglasio kako ima super .NET developera za preporučiti, jer je htio da ostanem u Dublinu, pa me sljedećih nekoliko tjedana bombardirala kiša recruitera.
Jedna od njih bila je i recruiterka za Microsoft, s kojom sam popričao i odlučio otići na razgovor. Nakon tri razgovora i cca osam sati unutar kojih sam pričao s cijelim timom iz Dublina i njihovim nadređenim iz Amerike, ponudili su mi posao s dosta boljim uvjetima od Della, koji nisu bili loši, i dosta sam se lomio između njihove ponude i pokušaja da napravim nešto sa svojim projektom. Usred svega sam imao i iznenadnu operaciju slijepog crijeva koja je prošla uredno. Irsko zdravstvo slovi za loše i sporo, ali meni su bili odlični. Uglavnom, na kraju sam odbio Microsoft i odlučio probati fokusirati se samo na svoj projekt. I u Microsoftu su bili zainteresirani za njega, od osam sati intervjua i testiranja, pola vremena smo pričali o njemu. Uglavnom, kroz te dvije zadnje godine sam dosta šarao s Querystormom, razvijao sam što mi se razvijalo, ali me dosta mučila poslovna strana. Zarađivao jesam, ali ne dovoljno da pokrijem troškove sebe i firme, tako da sam trošio ušteđevinu. Ali je bila super fora pričati s ljudima, mahom Amerikancima, koje nikada nisam upoznao, ali koriste moj softver za svoj posao i spremni su platiti 2000 ili 20000 kuna kako bi ga mogli koristiti.
Kako si došao do klijenata i zašto su plaćali različite iznose?
Većinom su naletjeli na njega na Redditu ili HackerNewsima. I onda mjesecima kasnije bi svako malo netko kupio, netko za 100 dolara, netko za 300 dolara, neke firme za 2000 dolara… jako lijep osjećaj kad ti na mobitel dođe poruka da odjednom imaš 2500 dolara više na računu koje prije sekundu nisi imao. Iznosi su različiti jer su različiti tipovi licenci, a ovise i o broju kompjutera.
Kako si završio u Poljskoj?
Radio sam u coworkingu HUB385, Luka Sučić koji ga vodi poznaje cure iz tog poljskog akceleratora koji se zove HugeThing. Uglavnom, one su muku mučile s traženjem interesantnih startupa, njega su pitale ima li koga za preporučiti, a on je preporučio mene i izgnjavio me da se prijavim. Pogledao sam uvjete programa i bili su nevjerojatno dobri. Uglavnom, nakon Skype razgovora s dvije cure iz programa, one nisu nimalo razumjele što radim, ali su nekoj svojoj ekipi koja se kuži u programiranje dale da pogledaju i njima se odmah svidjelo i preporučili su da me pozovu. Prvo sam proveo dva vikenda u Poljskoj na predakceleracijskom programu, kao i ostalih 17 startupa, upoznali smo se, imali radionice, predstavili smo detaljnije čime se bavimo, a nakon tjedan dana pozvali su 12 timova među kojima i mene, da uđemo u program. I to je to.
Što se dalje događalo u akceleratoru, koliko ti je on pomogao? Koja je razlika između njega i nekim našim HUB-ovima i drugim programima?
Pa čini mi se da mi je puno pomogao. U Zagrebu nisam imao neku interakciju s okolicom – dolazio bih u coworking, programirao svoje, ali nisam imao kontakte s potencijalnim kupcima, ljudima koji su pokrenuli vlastite startupe i slično. Bilo je komotno, ja sam svoje programirao, ali se ništa dramatično nije događalo.
Poljaci su nas doveli u kontakt s drugim startupima i oko 80 mentora s raznim iskustvima, neki su već pokrenulo nekoliko startupa, neki su velike face u korporativnom svijetu u Poljskoj, neki su stručnjaci za marketing ili prodaju, bilo je i nešto developera…
Jesu li bili zainteresirani za investiranje? Jesu li ti dali savjete za prodaju i marketing, s obzirom da ih nisi imao?
Svatko je davao svoje viđenje i tu je bilo jako puno razgovora, neki su na jedno uho ušli i na drugo izašli, ali neki su bili stvarno intenzivni i korisni i ostavili dojam.
Da, većina se složila da nije idealno raditi sam, nego da treba zaposliti ili naći partnera, ali pažljivo. Imali smo i rundu speed-dating s investitorima, bilo je interesa za neke startupe, moj je prošao dobro i imam interes investitora, ali ja, barem za sada, nisam krenuo tim putem, jer mi se otvaraju neke ok opcije i bez toga.
Jedna jako korisna stvar su bili milestoneovi. Morali smo definirati milestoneove koje smo morali ostvariti tijekom programa. Kad bi ih ostvarili, mogli smo dobiti novac koji je bio predviđen za dotični milestone, ukupna vrijednost svih bila je 200.000 zlota odnosno oko 48.000 eura po timu. Milestoneove smo definirali sami, ali su ih oni morali prihvatiti, dakle, morali su imati smisla.
To je bilo malo iritantno, ali je meni zapravo jako dobro došla ta nametnuta disciplina.
Koji su bili tvoji milestoneovi?
Ja sam ih imao četiri. Napraviti korisničku dokumentaciju da korisnici mogu shvatiti kako uopće koristiti to što sam napravio, prijeći na subscription licenciranje, poraditi na customer developmentu – intervjuirati korisnike i pripremiti materijal za prezentacije, i na kraju – preraditi web i objaviti blog s pet članaka.
Moram pohvaliti tvoj blog, pročitao sam peti članak koji nije tehnički usmjeren, nego priča priču o nastajanju tvoj projekta i preporučio bih svim čitateljima da ga pročitaju. Odlično je napisan, a uz sve to je informativan i duhovit.
Možeš li malo pojasniti one milestoneove koji na prvi pogled nisu sasvim jasni?
Što se licenciranja tiče, ideja je bila da se s modela kupnje licence koja onda traje zauvijek pomaknem prema modelu gdje ljudi plaćaju svaki mjesec. Na taj način oni inicijalno nemaju veliki izdatak, a ja imam predvidljive prihode, jedino treba vidjeti koliko je to bio dobar potez, jer mi kupci redom traže trajne licence.
Što se intervjua tiče, ideja je saznati kako ljudi koriste proizvod, koje stvari im smetaju, kako im proizvod pomaže i imali li načina da im se još više pomogne. Znači da ja bolje razumijem što nudim kupcima, a potencijalno da onu kupe još licenci ako zaključimo da ima dodatnih stvari za što bi ih mogli koristiti. Većina mojih kupaca je u SAD-u, tako da do tog trenutka nisam imao pojma kako koriste softver.
Gdje si trenutno nakon četiri mjeseca i završetka programa?
Vratio sam se u Hrvatsku, ali sam zaključio da znam puno ljudi u Poljskoj i sad sam ponovno došao u nju na jednu konferenciju kako bih prezentirao svoj startup pred stotinjak ljudi iz korporacija, investitora i drugih zainteresiranih. To je prošlo dobro i uskoro ću imati razgovor s jednom bankom na račun toga. Tijekom programa prezentirali smo desetak puta, pa kad je već krenulo, nastavio sam i nakon programa prijavljujući se na nekoliko konferencija. Poljska ima dosta živu startup scenu, investitore i akceleratore, kod nas je to još u povojima. HUB385 je odličan prostor, ali nije akcelerator – tamo iznajmiš stol, radiš i družiš se. U akceleratoru se netko ipak brine da te upozna s hrpom ljudi, da ti nekakvu infrastrukturu i plan, a često puta i financira. Nas su vodili po četiri dana u London i četiri dana u Berlin da upoznamo tamošnju startup scenu. To je bilo jako zanimljivo i dosta dobro sa stajališta druženja i zezanja, ali nije rezultiralo nekim poslovnim rezultatima.
Kakvi su ti dojmovi o Poljskoj? Gdje si bio smješten dok je trajao program, gdje si sada? Hoćeš li duže vremena ostati tu?
Pa prije mi nikad nije padalo na pamet da bih došao u Poljsku, ali nije tu loše. U Varšavi sam, uglavnom u airbnb smještaju, s varijantom da krenem preko airbnba, pa nakon par tjedana produžimo aranžman direktno da bude jeftinije. Fora je Poljska, ljudi su cool, mlađi od 30 skoro svi pričaju engleski, cijene su slične kao kod nas. Varšava je ozbiljan grad, centar izgleda impresivno s mega zgradama američkih kompanija. Jako su uspješni u povlačenju EU fondova, tako da novaca ima, pogotovo za startupe. Imaju odličan sustav plaćanja svega beskontaktnim karticama, oduševilo me.
Gdje se bolje osjećaš – tu ili u Irskoj?
Hm… pa možda čak u Poljskoj. Ali dosta sam drugačije provodio vrijeme, tako da nije fer usporedba.
U Irskoj su stanarine užasno skupe, plaćao sam pola stana 800 eura. To je doduše dobra lokacija u Dublinu. Klima i jedna i druga nisu baš nešto, u Varšavi tijekom zime nisu bila ni tri sunčana dana, ali sad kad je došlo proljeće, puno je ljepše, skoro svaki dan je sunčan. Izlazi se na rijeku gdje je od 21. travnja legalno cugati na kilometarskom zidiću uz plažu, bio sam sinoć, dupkom puno ljudi.
Matejuška stajl?
Da, to je to. Ali stvarno more ljudi, ljubazni i druželjubivi i jedni i drugi, ali Poljska nam je nekako mentalitetom bliža. Birokracija je u Poljskoj očajna kao i kod nas.
Ti si došao sa svojim startupom i priča je specifična, plaće su u Poljskoj ipak niže nego u Zapadnoj Europi. Pretpostavljam da je to razlog zašto nije popularna među našim developerima kao Irska, Njemačka, Velika Britanija,…?
Istina, iako plaće developera i ovdje idu sve više, tipa 50k eura bruto godišnje, slično kao u Njemačkoj.
Kakve su prometne veze s Hrvatskom?
Mislim da imaju dva leta dnevno Zagreb-Varšava, Wizzair mislim da ima i za Split, ali to još nisam koristio. Put traje sat i po, stvarno brzo, jedino što povratna karta košta 300 eura, mislim da je Zagreb-London dvostruko jeftiniji od toga.
BTW, iznenadila me razlika između broja developera u Londonu i Dublinu. U Silicijskoj dolini ih je oko 80 tisuća, u Londonu oko 70 tisuća, a u Dublinu samo oko 10 tisuća.
Sljedećih mjeseci mislim dosta vremena provesti u Poljskoj, sad sam upoznao dosta ljudi ovdje, pokušat ću napraviti nešto poslovnih veza… a dugoročno ne znam, baza najvjerojatnije Hrvatska, ali mislim da će me biti i u Poljskoj i u SAD-u ako bude sreće.
Kakva ti je atmosfera u Poljskoj? Osjećaš li se kao stranac ili si se udomaćio?
Akcelerator me dosta izbacio iz zone komfora, a rezultat je bio da je bilo zanimljivo, stresno, a potencijalno mi je otvorilo i mnoga vrata.
Osjećam se kao stranac, ali samo zato jer moram pričati engleski, jer mi je poljski još uvijek neuhvatljiv. Ima tu dosta ljudi drugih rasa i od svukud, skoro svi pričaju engleski, puno Poljaka može nabrojati po nekoliko gradova u Hrvatskoj u kojima su bili, a srdačni su, otvoreni i druželjubivi.
Bi li preporučio akcelerator drugima u Hrvatskoj?
Definitivno.
Kako doći do njega?
Upravo su se zatvorile prijave, ali bit će ih još, može se doći direktno. Meni je vjerojatno pomogla i Lukina preporuka, ali može se direktno bez problema. Uvjeti doduše nisu isti za trenutnu rundu kao kad sam se ja prijavljivao, mijenja im se struktura financiranja, prethodne dvije runde je financirala Europska unija…
Do sad objavljeni intervju i hrvatskim IT-ovcima u inozemstvu mogu se pronaći ovdje.
