Katarina Dropulić objavila je prije mjesec dana kritiku o dijelu poslodavaca i dobila niz lajkova. Napisala je članak o tome za rep.hr
Kraj je godine koja mi je donijela samospoznaju, koja me umorila, iscrpila, ali i natjerala da izađem iz zone komfora. 2020.godina je godina u kojoj je većina nas shvatila i prihvatila mogućnosti koje nam pružaju online okruženje, društvene mreže i stalno spominjana digitalizacija poslovanja. Sve što je moglo, okrenulo se u online, a ljudi, poslovi, projekti su se brže-bolje prilagođavali u hodu novom normalnom.
LinkedIn- biti ili ne biti?
Iako sam već duže vrijeme u svijetu PR-a i digitalnog marketinga, moram priznati da mi je do ove godine LinkedIn bio sporedna društvena mreža. Znam, shame on me. Mislim da je većina nas čula za ovu poslovnu mrežu, a brojne edukacije vas uče kako dobro popuniti profil, kada i što objavljivati..O tome neću. Napisat ću vam svoje iskustvo jer želim da shvatite da ne postoji copy paste rješenje, jedini ispravan način i unaprijed određene teme o kojima morate pisati da biste pronašli posao, ostvarili suradnju ili izgradili brand. Početak ove godine donio mi je otkaz. Nije baš neki početak, zar ne? U razdoblju od šest mjeseci poslala sam preko 100 prijava za posao, dobila jako malen broj povratnih informacija i odradila poprilično iscrpna testiranja. Odlučila sam se oglas o poslu postaviti i na LinkedIn misleći da neće štetiti. Sve drugo sam već isprobala. Prva objava je generirala puno komentara, savjeta, podrške. Tad sam shvatila potencijal ove mreže i krenula češće objavljivati. Vodila sam virtualni dnevnik traženja posla, a samo jedna objava pokrenula je priču i promjene čije posljedice (dobre) vidim i osjećam i dva mjeseca nakon. Iako sam dobila savjete da ne pišem o tome jer ću si dodatno otežati potragu odlučila sam progovoriti. Nastao je boom na mom profilu, objava se dijelila na sve strane. Poduzetnici, poslovnjaci i tražitelji posla su podjednako gorljivo komentirali i reagirali. Iznenadila me količina ljudi koji su proživjeli slična iskustva, ali i strah koji još uvijek vlada. Strah od istine i strah zbog kojeg se ljudi ne bore za sebe i svoje dostojanstvo.
Što mi je donijela iskrenost u (često) lažnom svijetu?
Stigao je upit s HRT-a za sudjelovanje u prilogu o mladima, tražiteljima posla. Iako sam osoba koja zazire od kamere i javnih nastupa, odlučila sam iskoračiti iz zone komfora i progovoriti. Gostovanje je generiralo jako lijepe komentare podrške, ali i degradiranja fakulteta kojeg sam završila, branše u kojoj radim, no (nažalost) to me uopće nije iznenadilo. Svi smo svjesni da se u online okruženju trudimo predstaviti u najboljem svijetlu predstavljajući samo onaj dobar dio života. Primijetila sam da se malo otvorila Pandorina kutija i kako drugi ljudi otvorenije pišu o vlastitim iskustvima. Novi i mladi poduzetnici su shvatili potencijal transparentne i dosljedne komunikacije s potencijalnim i trenutnim zaposlenicima.
Postalo mi je jasno ono što sam još davno negdje pročitala: „Ljudi osjete kad pišeš i govoriš iskreno i iz duše“. LinkedIn mi je pomogao da dobijem uvid u sve svoje vještine, znanja i potencijale, ali i u nedostatke na kojima moram raditi i usavršavati se. U roku od samo par mjeseci od potpunog anonimca postigla sam ogromnu vidljivost, ostvarila veliki feedback, medijske i poslovne suradnje i pokrenula svoj posao. Ne, ovo nije priča o ogromnom uspjehu preko noći. Čeka me još puno truda i rada, učenja i neprospavanih noći, no u jedno sam sigurna - LinkedIn je mreža na koju se trebate priključiti bilo da ste poslodavac, student, ako tražite posao ili planirate pokrenuti svoj. Na brojnim stranicama naučit ćete kako popuniti profil. No, iako poznat kao poslovna mreža, dopustite da vas vodi srce. Budite iskreni i pišite o temama koje živite. Postoje oni koji će to prepoznati.
Ako imate bilo kakvih upita za suradnju i zanima vas kako vam mogu pomoći, potražite me na mojoj novoj omiljenoj mreži.
Originalna objava na Linkedinu može se vidjeti u nastavku članka te kao screenshot na dnu:
Opet prolazim kroz razgovore, krug broj 1, pa 2, pa recite nam nešto o sebi gledajući moj CV, preporuke i certifikate.
Ne, nije mi problem reći nešto o sebi po 1000i put ove godine, nije mi problem pojasniti svaku moju poziciju u bivšim agencijama.
Jako rado pričam i o primanju i davanju konstruktivne kritike, o svojim slabostima, što očekujem od radnog mjesta i što oni mogu očekivati od mene.
Ne želim i neću više rješavati silnu silu testova i zadataka koje se sastoje od stvaranja kompletnih marketinških, komunikacijskih, prodajnih, content i community strategija specijaliziranih baš za tu firmu, tog klijenta i njihovu problematiku. Osim što mi oduzimaju par dana vremena, oni su plod mog dugogodišnjeg volonterskog i profesionalnog iskustva koje dajem nekom for free.
Nemali broj puta sam svoj projekt nakon nekog vremena vidjela negdje drugdje, a ja još uvijek provodim svaki dan u potrazi, dodatnoj edukaciji i stjecanju vještina i novih znanja.
Pristajem na općeniti kreativni zadatak koji ne oduzima previše vremena, rado pošaljem svoje tekstove i iskažem želju za probnim radom.
Jesmo li ili nismo fit ne određuje samo poslodavac nego i radnik.
Svjesna sam da sam si ovim možda zakopala daljnju potragu, no dosta je.
#jobpost #jobsearching #interviewquestions #testing
Linkedin objava Katarine Dropulić
