Američki predsjednik Barack Obama nije popularan samo kod većine svjetskoga stanovništva nego je i važan čimbenik za financijske investitore.
Kada je krajem prošle godine udarila burzovna kriza a malo poslije još i gospodarska recesija, bilo je puno pesimističkih prognoza. Ali po nekoj slučajnosti, a možda i ne, na važnim su se položajima u onom trenutku pojavila dva pozitivca: Bernanke na čelu financijske hijerarhije i Obama na čelu političke hijerarhije. Svjetskim kapitalom i politikom danas upravljaju dva kompetentna čovjeka, vjerovatno puno dalekovidnija nego to izgleda izvana. O Bernankeju smo nešto već napisali, a o američkom je predsjedniku napisano skoro sve. Stoga nešto više o utjecaju njegove politike na burzovna tržišta.
Njegov prvi cilj bio je pripremiti Amerikance na dolazeću recesiju i odricanje. Događaji su po tome dosta slićni vremenu, kada je kormilo preuzeo Reagan prije 30-tak godina. Trebalo je mobilizirati cjelokupno stanovništvo, od zaposlenih, umirovljenika, studenata i đaka, poduzetnika i drugih te im na lijepi način kazati, da će biti potrebno zategnuti pojaseve. Naravno, uz to je bila potrebna i sjajna retorika, koja ne smije biti prazna već se mora dotaknuti srca milijuna, kao što su to više puta rekli biografi tadašnjeg američkog predsjednika. Kod te popularizacije sudjelovao je i kapital, slično kao danas, kada je riječ o Obami.
Njegova zadaća na domačem terenu, u SAD-u, bila je uspješno izvedena jer se Amerikanci unatoč rastu nezaposlenosti nikako ne predaju te i dalje obožavaju kapitalizam. Tu je pravo vrijeme, da se povuku paralele sa događajima u Europskoj Uniji kao drugom većem gospodarskom prostoru. Kod nedavnih izbora u europski parlament pokazalo se da vodeće države kao što su Njemačka i Francuska smatraju, da je krizu treba pobijediti dužim putem, bez tiskanja novca, što uključuje i odricanja. U svim zemljama to nije bilo tako očito, već je ponegdje pravladavala tendencija protekcionizma. Prikriveno i manje prikriveno štićenje vlastitih gospodarstava među europskim je državama dosta popularno.
Obama je bio relativno uspješan i sa sadašnjom turnejom po Bliskom istoku. Dokaz tome su rezultati u Libanonu, gdje je pobijedila umjerena politička struja, što je možda znak da će doći i do promjena u Iranu.
Vjerovatne posljedice ugodnije političke klime, na burzi bi se mogle jako reflektirati. Naročito ako poboljšavanje međunarodnih odnosa stavimo pored činjenice, da su cijene dionica na nekim svjetskim burzama relativno niske. Na tom mjestu još jednom bih želio upozoriti pred nekritičkim investiranjem na »nova« tržišta. Prvi razlog tome je novčani. Velike svjetske banke, koje se uglavnom nalaze u razvijenim zemljama, još uvijek konsolidiraju svoje gubitke i žele utvrditi svoje financijske pozicije. Drugi je razlog konjunkturne naravi. Nalazimo se u periodu, kada poduzećima fale narudžbe i platežno sposobni kupci. Ako se smanjuje prodaja, padaju profiti a na dulji rok i dionice.
Obamina politika ne sastoji se samo u smanjivanju političkih sukoba po svijetu, nego i u jačanju američkih poduzeća, što za izvoznike širom po svijetu nije previše dobar znak. Bolja politička slika jest dobra okolnost za investiranje, međutim treba je znati da dolazi vrijeme, kada neće biti važno tek proizvoditi, nego proizvod i prodati. To je izazov za poduzeća i to je izazov burzovnom investitoru koji bira dionice.
Zlatko Turkovič slovenski je burzovni komentator i analitičar. Nakon ljetne pauze njegovu sljedeću kolumnu možete čitati u kolovozu. Više informacija o autoru na zlatkoturkovic.com
