Komentar Zlatka Turkoviča: Je li bitniji burzovni tečaj ili vlastiti stav?

Najlošije što osoba koja trguje na burzi može učiniti je slijepo slijediti dnevne burzovne cijene. Na kratak rok one skoro uvijek iznenade.

Porast većine svjetskih burzovnih indeksa za skoro 50 posto od najnižih vrijednosti u zadnjih par mjeseci, brojne je uhvatio nepripremljene. Uistinu ne iznenađene, pošto je mnogo njih »znalo« da tečajevi jednom pak moraju eskalirati, međutim investiranje u takvim nesigurnim vremenima je, navodno, još prerano. Nekolicina mešetara, koji su si ipak usudili kupovati u fazi medvjeda, ulagali su po principu: prije nego što uložim neka prvo burza malo poraste. Dijagnoza koja se može postaviti glasi: pomanjkanje vlastitog stava. Ili strah pred pogreškama. Bile te manje ili veće, neki ljudi osjećaju osobni poraz, ako burza poraste više nego njihovi portfelji, dok drugi trpe od napetosti, ako nisu ušli ili izašli u »pravo vrijeme«. A pravog vremena kod burzovnog investiranja u praksi nema.

Danas je iluzorno očekivati kirurško precizne burzovne prognoze i zanositi se, da je u kratko vrijeme moguće profitirati i anulirati prošle gubitke. Unatoč padovima cijena dionica zadnjih dana, opća se situacija na financijskim tržištima ne mijenja. Burzovno dno, vjerojatno je iza nas, dok uspon burze, kao što sam prije godinu dana napisao u svojoj zadnjoj knjizi, neće se kretati linearno.

Oni, koji nisu vješti u ekonomskim analizama poduzeća i gospodarstva mogu upotrijebiti principe već pokojnog majstora Kostolanyja. Ti se sastoje u djelovanju suprotnom od mase. Sistem je relativno jednostavan, ne zahtjeva puno znanja i što je najvažnije - u praksi dosta dobro djeluje. Njegova je loša strana, da malo koji investitor ima smjelosti, da na burzi djeluje anticiklično. Sistem ima i tu slabost, da je točan trenutak kupovine ili prodaje nemoguće pogoditi pa zbog toga kod ulagača budi negativne osjećaje. O greškama, koje na burzovnika djeluju nestimulativno pa nakon svake greške traži sve više savjeta stručnjaka.

Na anticiklički pristup ne smijemo zaboraviti niti ga zanemariti. Ipak je pametno dopuniti ga konceptom unutrašnje vrijednosti, .kojeg je u svojoj knjigi Inteligentni investitor prije pedeset godina osnovao utemeljitelj analize vrijednosti Benjamin Graham. Jedan od njegovih učenika bio je i svima dobro poznati Warren Buffet. Njegovi pogledi ne baziraju se na preciznom utvrđivanju burzovnih vrhova i dna, već opću burzovnu psihologiju uvažavaju na drugome mjestu. Na prvome mjestu je važna unutrašnja vrijednost investicije. Ako su cijene obveznica ili dionica niže od unutarnje vrijednosti onda, prema Grahamu, nije potrebno svakodnevno razmišljati o tome, je li trenutak za prodaju ili kupovinu pravi.

Što imaju oba pristupa zajedničkog sa sadašnjim burzovnim trenutkom? Puno. Naročito drugi, jer investitorima omogućava stvaranje vlastitog mišljenja a uz to i smanjuje nepotrebne brige. Daje mogućnost vrijednovanja investicija, koje su već ili koje će biti u portfeljima. Možda je to ono, što se na burzi sada najviše traži.

Zlatko Turkovič slovenski je burzovni komentator i analitičar. Nakon ljetne pauze njegovu sljedeću kolumnu možete čitati u kolovozu. Više informacija o autoru na zlatkoturkovic.com