Kriza je! Nakon drugog vremena ignoriranja problema od strane vodećih ljudi ove države, ipak smo dočekali dan kada su se svi složili oko toga.
Pitanje je možemo li daljnjim ignoriranjem problema dočekati i dan kada ćemo se svi složiti da je kriza prošla? Pitanje je to koje daleko izlazi izvan opsega ove kolumne, ali zadržimo se na jednom detalju: ne ignoriranju problema!
Mnoga (ako ne i sva) poduzeća, mali privatnici, obrtnici, ali i svatko od nas tko je pogođen smanjenjem prihoda i/ili povećanjem troškova nalazi se pred istim pitanjem kao i političari na vrhu države: što učiniti? Pri tome mislim na odluke koje treba donijeti u kratkom roku. Dugoročne probleme se, na žalost, uvijek može još malo gurnuti pod tepih.
Ono što se teško može gurnuti pod tepih su konkretni, trenutni problemi. Račun koji dolazi na naplatu, a nismo dobili plaću već par mjeseci. Plaće koju treba isplatiti svaki mjesec, a novih poslova nikako nema. Dug dobavljačima koji se svaki mjesec sve više povećava...
Sve ih karakterizira jedan problem koji ima dva lica: troškovi su preveliki, a prihodi premali. Prostora za „disanje“ je sve manje, nešto se mora učiniti: ili povećati prihode ili smanjiti troškove. Ah, ljudi smo! U našoj je prirodi da su nam prihodi uvijek premali. O tome stalno razmišljamo i s tim nikada nismo zadovoljni – ni kada su nam cvjetale ruže, a kamoli ne sad! Dakle, u tome sigurno nije problem! Fokusirajmo se na troškove! I u tili čas nam se čini da su troškovi krivi, brže-bolje gledamo kako ih sasjeći. Čini li se i Vama da tu možda malo krivo razmišljamo?
Naime, troškove smo svjesno uzeli na sebe i neko vrijeme sasvim normalno živjeli s njima. Kupili smo dobar auto, često išli u šoping, unajmili ured koji je možda i veći nego nam treba, ali nekako su računi bivali plaćeni. Dakle, očito krivica ne može biti samo u troškovima! I tu dolazimo do pitanja iz naslova: možemo biti pesimisti, računati da nam brod tone, da su nam se prihodi smanjili i da se nikad neće povećati i da nam jedino ostaje smanjivati troškove.
Ali, ako samo pogledamo drugu stranu priče, možemo razmišljati i na slijedeći način: troškovi su nam toliki jer smo ih svjesno preuzeli na sebe, jer nam trebaju da bi živjeli ili poslovali kako želimo. Moramo biti optimisti i razmišljati na način da moramo povećati prihode! Razmišljajmo da je čaša polu puna i napunimo je do kraja!
Velik dio ekonomije bazira se na pozitivnom mišljenju, hrabrosti da se investira, više ili manje rizičnlangs/en.js">o. A investicija je uvijek povezana sa ulaganjima, ulaganja zatim sa troškovima. Veliki je to krug međusobnih zavisnosti, teško ga je zaustaviti, a još teže pokrenuti. Zato bi u svakom trenutku trebalo isticati pozitivne stvari i gledati s optimizom, kako bi se krug sve brže i bolje vrtio. Naravno da ne treba zanemarivati troškovnu stranu, ali ona je samo pola priče.
Razmišljajmo na način da možemo povećati svoje prihode. A svatko do nas to može napraviti na neki način: zasaditi vlastito povrće u vrtu, kako ga ne bi morali kupovati; naći nekakav part-time posao kojim bi popravili džeparac; kontaktirati par ljudi ne bi li prodali malo više naših proizvoda ovaj mjesec! I za čas će se i problem troškova činiti sve manji i manji.
| Igor Vukmirović mladi je direktor i osnivač zagrebačke tvrtke Neoinfo i kolumnist rep.hr-a, koji jednom mjesečno piše o temama s kojima se susreće kao IT poduzetnik. |
