Garaže iz kojih su nikli Hewlett-Packard (za vrijeme velike krize ‘30-ih) i dosta kasnije Apple odavno su postale moderne legende, dio američkog sna o uspjehu i priče o Silicijskoj dolini.
S faksa u garažu! - vikali su i Larry Page i Sergey Brin, mašući čekom od sto tisuća dolara početne investicije, kada su definitivno odlučili pokrenuti Google - u garaži.
Ima nešto u tim kalifornijskim garažama neobično. Je li to zbog tamošnjeg zraka, vode, sunca, obližnjih fakulteta, čega god - ne znam, ali još nisam čuo da u njima netko pokreće proizvodnju vijaka i matica. Oni koji provode dane i noći u tim garažama ne snuju kako će ugovoriti lohn poslove za tekstilnu industriju. Oni žele biti novi Jobs i Wozniak, novi Page i Brin. Znaju da će neki od njih to i postati, prije ili kasnije. Natječaj je stalno otvoren.
Ako i nisu baš sve velike IT firme pokrenute u garaži (neke novije su uspješno pokretane i iz studentskih soba), nema dileme - garaža zauzima mitsko mjesto u američkom tehnološkom biznisu, istom onome koji svakom političaru u Washingtonu grudi ispunjava ponosom, a džep, to jest - državni proračun, dolarima.
Kod nas ćete o garažama čuti malo i ništa, ali ne dajte da vas to zavara. Garaža je - kako se to danas u narodu veli - realni sektor.
Gledam na televiziji "Otvoreno": traže se recepti za izlaz iz krize. Iz dana u dan razni financijaši, bankari, makroekonomisti, financijski analitičari i ministar Šuker - govore kako ćemo se izvući iz minusa u koji su nas uvalili neki drugi financijaši, bankari, makroekonomisti…
Puna im usta realnog sektora, a među njima ni jednog inženjera. Nikoga iz garaže.
Možete ih slušati danima i nećete niti jednom čuti "istraživanje i razvoj".
Umjesto toga, pričaju u "Otvorenom" kako je rumunjska vlada nagovorila finsku Nokiju da otvori proizvodne pogone kod njih. I svi se slažu: to je primjer na koji se trebamo ugledati. Ali ni riječi o tome što sve izvodi finska vlada da pogura svoje nove buduće Nokije. Zašto, zar nas to ne zanima? Znamo li išta o tome? A baš bi zanimljivo bilo čuti kako Finci fino dijele istraživanje & razvoj (i marketing) od proizvodnih pogona. Jedno je kreiranje, a drugo štancanje. Sutra će neke nove Nokije opet pitati "pošto ruke, majstore?", a nama će upasti sjekira u med ako budemo uopće razgovarali s njima.
"Bez deset milijuna eura ništa ne možete započeti; niti špagete proizvoditi", zaključi u toj emisiji jedan od naših ekonomskih analitičara, na što ostali zajedno s voditeljicom samo klimajući glavama potvrde - "ma razumije se, što treba govoriti!"
Lako mu je - uglednom ekonomskom analitičaru i konzultantu - nama to pričati. Neka to ide reći guverneru Kalifornije - onome preplanulom i mišićavom Ameru iz Austrije - da sve te njihove male garaže može slobodno objesiti mačku o rep, jer ionako nikad ništa od njih; u njima niti špagete ne možeš proizvoditi.
Možda bi ga Terminator samo prijateljski potapšao po ramenu i rekao mu:
- Damire, prijatelju… Nema izvoza bez novih, osobitih proizvoda. Nema novih proizvoda bez istraživanja i razvoja. Nema istraživanja i razvoja bez inženjera i "garaže".
Ajmo, ljudi. Natrag u garažu.
David Jakelić vlasnik je i direktor splitske softverske tvrtke Swing software. Osim na rep.hr-u, njegov blog možete pratiti i na adresi davidjakelic.com.