Količina informacija dostupna ljudima svakim danom sve je veća, a dio ljudi često im ne pristupa kritički i na analizira jesu li one istinite.
Kako bi pomoglo novinarima - ali i svima ostalima - u prepoznavanju neistinitih informacija u medijima, Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava objavilo je priručnik Radoslava Dejanovića. Priručnik ima 53 stranice i sastoji se od dva dijela - prvog koji pruža uvid u vrste lažnih vijesti, objašnjava kako nastaju i kako se šire te drugi dio s praktičnim savjetima za provjeru istinitosti neke vijesti ili multimedijalne informacije.
Priručnik ističe razliku između vijesti koje su istinite, djelomično istinite i lažne, kao i to jesu li vijesti ili njihovi dijelovi neistiniti namjerno ili slučajno. Primjeri koji se navode većini su poznati iz svakodnevnog života, s obzirom da se na društvenim mrežama može često vidjeti reakcije ljudi koji su "nasjeli" na neku satiričnu vijest, donijeli zaključak samo na temelju nepreciznog i zavaravajućeg clickbait naslova, a tu su još loše sročene vijesti, neobjektivni ili zavaravajući promidžbeni tekstovi i sponzorirani sadržaji, politički sadržaj, pseudoznanost, teorije zavjere i drugi oblici dezinformacija. Dejanović u priručniku ističe tko sve mogu biti izvori takvih vijesti i upozorava kako "nije lažna vijest sve ono što nam se ne sviđa, niti je užno istinito sve ono što nam se sviđa", odnosno kako nitko nije savršeno racionalan i posve objektivan, pogotovo kad treba donijeti hitru odluku.
Kao jednu od metoda za provjeru istinitosti neke vijesti, Dejanović navodi deset kriterija koje treba zadovoljiti kako bi netko bio poprilično siguran da je neka vijest istinita. Kroz te kriterije, on upozorava čitatelje da prouče reputaciju, profesionalnost autora članka, njegovu motivaciju za objavu nekog teksta kao i moguću pristranost, provjere u koliko medija se neka vijest pojavljuje i slično. Objašnjeno je i kako emocije mogu utjecati na širenje lažnih vijesti, kakvu ulogu imaju neprimjereni izrazi, ima li neodređenih informacija i generalizacije te razni drugi detalji koji pomažu u procjeni istinitosti informacija.
U priručniku su navedeni i razni internet servisi i alati koji pomažu u analiziranju točnosti nekih vijesti i multimedijalnih sadržaja uz primjere konkretnih analiza, što uključuje čak i pojašnjenja na što obratiti pozornost kod potencijalno lažiranih videozapisa. Strpljivim i sistematičnim čitateljima autor je postavio i dodatni izazov - ubacio je devet namjernih pogrešaka, koje je nabrojio na kraju priručnika.
Priručnik za provjeru informacija iz medija (PDF) može se preuzeti ovdje.
