Kakvu ulogu bi umjetna inteligencija mogla imati u obrazovanju - tema je o kojoj smo popričali s informatičkim stručnjakom Radoslavom Dejanovićem.
Umjetna inteligencija u obrazovanju kod nas se za sada ni ne spominje, iznimka je nedavni Microsoftov poziv na suradnju u području obrazovanja. Što misliš o njemu?
Microsoftov poziv na suradnju u području obrazovanja zanimljiva je inicijativa koja na određeni način uključuje hrvatsku akademsku zajednicu u nove trendove razvoja umjetne inteligencije. Iako Microsoft nije najpopularniji niti jedini igrač na tom tržištu, ta bi se suradnja mogla pokazati korisnom za obje strane; posebice bi mogla biti korisna nama ako bi u obrazovni sustav RH uvela barem neke elemente AI revolucije.
Kakvu bi ulogu umjetna inteligencija mogla imati u obrazovanju kod nas? Koliko ju je uopće moguće brzo uvesti?
Umjetna inteligencija će neizostavno igrati ulogu u obrazovanju - na koji način, to tek trebamo vidjeti. Trenutna percepcija umjetne inteligencije je, onako kolokvijalno, da je to alat koji će "učenicima pisati domaće zadaće i lektire" - što je ne samo vrlo ograničeno viđenje mogućnosti koje pruža umjetna inteligencija, već i demonstrativna zloupotreba tehnologije.
Revolucionarni napredak AI sustava kojem svjedočimo posljednjih par godina znači ponajprije da je riječ o novoj paradigmi čiju korisnost tek trebamo istražiti: jednako kako je omasovljenje Interneta dovelo do revolucije u pristupačnosti najrazličitijih znanja, tako će i ova tehnologija vjerojatno transformirati načine na koji učimo - ali još nismo sigurni kako će se to točno dogoditi.
Pitanje uvođenja umjetne inteligencije u proces nastave pritom nije tehnološki, već birokratski problem: samu tehnologiju moguće je (pretpostavljajući da imamo kadar koji ju je u mogućnosti shvatiti i oblikovati u nešto korisno) implementirati vrlo brzo; problem je sustav koji nije u stanju pratiti ni "obične" tehnološke napretke, a kamoli nevjerojatnu brzinu koja krasi razvoj umjetne inteligencije.
Ako zanemarimo FER koji dosta dobro prati razvoj umjetne inteligencije, koliko su primjerice osnovne i srednje škole spremne za to? Koji su sve preduvjeti da stvari krenu u nekom smjeru? I je li logičnije da se umjetna inteligencija koristi u okviru informatike ili da se koristi u sklopu raznih predmeta?
Trebamo biti svjesni da neće svi postati developeri AI aplikacija; korištenje umjetne inteligencije u kreativne svrhe ili u svrhu olakšanja posla stvari su koje može koristiti bilo tko od nas. U tom smislu srednje, pa i osnovne škole mogu pronaći metodu u kojoj je korištenje umjetne inteligencije svrhovito jer učenicima olakšava dolazak do potrebnih rezultata.
Za razliku od preduvjeta za razvoj umjetne inteligencije koji su poprilično visoki, preduvjeti za korištenje umjetne inteligencije su vrlo jednostavni i može ih usvojiti praktički svatko, uključujući i djecu. Izvrstan primjer za to su programi za stvaranje vizualnog sadržaja, gdje korisnik treba usvojiti jednostavan način zadavanja tekstualnih zahtjeva računalu, koje potom iz tih zahtjeva načini sliku. Može li se tako što koristiti u nastavi likovnog odgoja? Dvojbeno je iz razloga što takav način stvaranja slike ne koristi mnoštvo vještina koje djeca usvajaju "klasičnim" metodama i što djeca svojim rukama ne stvaraju te slike; s druge strane, taj novi oblik stvaranja također traži svoju vještinu (kako napisati prompt koji će nam dati zadovoljavajući rezultat), a isto tako razvija maštu - samo na drugačiji način. Hoće li se nastavnici likovnog odgoja pobuniti protiv takvog jednog alata? Vrlo vjerojatno hoće, jer je način stvaranja posve stran svemu što su oni učili i učili druge - no, taj novi način stvaranja je prisutan i vrlo popularan i zaslužuje svoje mjesto ne kao zamjena "tradicionalnim" alatima, već kao još jedan od alata.
Umjetna inteligencija vjerojatno neće učiniti ljude bespotrebnima, ali će neke poslove učiniti efikasnijima. Roboti, primjerice, jesu zamijenili ljude u nekim visoko repetitivnim poslovima (primjerice, u autoindustriji), ali nisu autoindustriju učinili neovisnom od ljudske radne snage. Svatko tko koristi uredske programe reći će kako ih taj softver nije učinio nezapošljivim, već im je olakšao posao. Tako će vjerojatno biti i sa umjetnom inteligencijom: pronaći će svoje mjesto kao alat koji ljudima pojednostavljuje i olakšava posao. Razlika između robota u autoindustriji i umjetne inteligencije je samo u tome što je AI u stanju integrirati se u kompleksnije procese kakvi su robotima uglavnom i danas nedostižni.
Mislim da AI u obrazovanju ne treba "zatvoriti" u nastavu informatike upravo iz već spomenutog razloga da je za to potrebna relativno visoka razina znanja i značajan matematički afinitet; mislim da se trebamo fokusirati na uporabnu korisnost umjetne inteligencije, pronaći sva ona mjesta gdje nam umjetna inteligencija može olakšati razumijevanje ili dosizanje željenog rezultata. Najzad, budućnost jest takva: biti će sve više i više AI-svjesnih alata, a i njih će trebati znati koristiti. Najgore što nam se može dogoditi je da se umjetne inteligencije uplašimo i zatvorimo joj vrata u obrazovnom procesu.
Promatramo li umjetnu inteligenciju kao alat, u načelu bismo mogli reći da je uvođenje iste u nastavu jednako teško kao i uvođenje bilo kakvog digitalnog sadržaja. Ne trebamo upasti u zamku mistifikacije tih alata, jer to naprosto jesu samo alati.
Oni jesu sofisticirani i oduševljavaju nas i plaše tom sofistikacijom, ali uistinu nisu ništa više od toga.
Kakvo je stanje u drugim državama? Moramo li biti predvodnici ili je za uspješno korištenje umjetne inteligencije u obrazovanju dovoljno da samo gledamo što rade drugi i kopiramo u nekom razumnom roku?
Mi smo u svojoj srži konzervativno društvo i plašimo se promjena, posebice noviteta koje ne razumijemo. Bilo bi upravo izvrsno kada bismo imali snage uplesti se u revoluciju kojoj upravo svjedočimo, ali plašim se da za to nema nikakve šanse. Mi ćemo mudro sačekati neko vrijeme da vidimo što će se dogoditi, pa ćemo onda lijepo pratiti što su drugi učinili.
Naravno, to će rezultirati odlaskom najtalentiranijih, ali to nam, nažalost, baš nikada nije zvučalo kao problem.
Ima li šanse da se pojave neke izvanškolske aktivnosti koje će donijeti moderniji pristup i približiti umjetnu inteligenciju djeci? Možeš li dati nekoliko primjera mogućih promjena u svijetu - ne samo na području obrazovanja. Što bi se sve moglo promijeniti za 10-15 godina?
Izvanškolske, svakako: izvanškolske aktivnosti nisu u čvrstom zagrljaju konzervativnog sustava koji se plaši nepoznatih novih stvari, pa nastavnici i drugi imaju više slobode implementirati cutting edge stvari. Otprilike kako nam i informatika izgleda dan danas: najbolje rezultate postižu djeca čiji nastavnici i mentori žrtvuju vlastitu energiju za guranje djece naprijed.
Projicirati što bi se u području umjetne inteligencije moglo dogoditi u sljedećih deset do petnaest godina je dosta nezahvalno: to je kao pitati što bi se na nekom drugom području moglo dogoditi u narednih stotinu godina. Napredak umjetne inteligencije iznenađujuće je brz i, ako ga ništa ne uspori, za desetak godina možda ćemo gledati zanimljive stvari poput filmova "on demand", gdje računalo stvara film na osnovu sinopsisa kojeg mu je zadao gledatelj, a ti filmovi mogli bi biti vrlo personalizirani - sam gledatelj mogao bi biti neki od glavnih likova. Možda ćemo svjedočiti "beskonačnim kompozitorima" koji će stvarati pozadinsku melodiju koja će svirati u prostoriji, a koja će biti personalizirana za osobu koja se tog trenutka nalazi u prostoriji... možda ćemo konačno vidjeti i zbilja autonomna vozila. Svakako bismo mogli svjedočiti personaliziranoj edukaciji, gdje je program i ritam učenja prilagođen učeniku, i koji se mijenja i prilagođava brzinom kojom učenik usvaja materijal.
Osim tih lijepih stvari, vidim i neke potencijalno ružne: primjerice - a to me poprilično plaši kao dosta izgledna budućnost - zamjenu novina računalno generiranim sadržajem kojeg će ljudi masovno upijati, a koji će se prilagođavati podilaženju njihovim najnižim porivima - svojevrsnu evoluciju antinovinarstva koja će biti toliko primamljiva da će većina čovječanstva o njoj postati ovisna.
Umjetna inteligencija je revolucija kojoj svjedočimo, koja ima potencijal ozbiljno promijeniti društvo - budemo li je pametno koristili to će biti promjena na bolje. Možemo je i zloupotrebljavati, na vlastitu propast. Ona jedna stvar koju baš ne smijemo jest ignorirati ju, jer ćemo još više zaostati za razvijenim svijetom. Sada, u ovom trenutku je prilika da se strateški prihvatimo te tehnologije kako bismo u budućnosti mogli biti ozbiljan igrač, a ne samo pasivni konzumenti ili čak ustrašeni nazadnjaci.
