Luka Abrus prije nekoliko je mjeseci iz Microsofta došao na čelo tvrtke Pet minuta, a u intervjuu za rep.hr otkrio je kako ove godine pokreću novi projekt, rekao kako nema velikog zaokreta u kretanju ShoutEma i zaključio kako je za uspjeh u inozemstvu najvažnije prisustvo na tržištu.
Vaša IT karijera započela je još u srednjoj školi?
Počeo sam s izradom web stranica u srednjoj školi, napravio sam zabavni portal s blesavim vijestima na srednjoškolskoj razini, to sam nazvao Internet mouse po uzoru na Internet Monitor. Poslao sam link njima, i to im je postala glavna vijest na stranici. Hrpa ljudi je posjetila moj site koji sam onda dalje uređivao i za tjedan-dva su me zvali iz Monitora i pitali želim li surađivat s njima.
Malo kasnije sam došao u kontakt s ekipom iz Dizzy grupe koja je radila web stranice (Domagoj Pavlešić, Vjekoslav Babić, Matija Gračanin,…) i to je funkcioniralo kao prava firma.
Na faksu sam počeo raditi za neke druge firme - web aplikacije za MS platformu, počeo sam raditi u TkoZnaZna koji su imali klijente iz Švicarske, napisao sam prvu knjigu za Bug, kolumne u Mreži, prijavio sam se za Windayse kao predavač. Kako sam ocijenjen kao osmi od 120 predavača, dobio sam bicikl za nagradu, a za mjesec-dva su me i zvali, tražili su neku mladu osobu koja neće tražit previše.
Kako to da ste nakon velikog Microsofta odabrali Pet minuta?
To je bio potpuno logičan slijed, Microsoft me naučio svačemu, bila je to izvrsna okolina, ljudi, ali je istovremeno i stakleno zvono i vrlo zaštićena okolina.
U Microsoftu a ni u Pet minuta se zapravo niste bavili programiranjem, je li Vam žao?
Išlo je tim tijekom, nije mi falilo. U Microsoftu sam se kretao između pozicija tehničke prodaje i marketinga.
Koji je glavni razlog dolaska u Pet minuta?
Sad će zvučati kao klišej, ali glavni razlog je novi izazov. U Microsoftu nisam ni mogao previše dalje napredovati bez novih iskustava koja se mogu steći na tržištu.
Jeste li se ikad pokušali prijaviti za posao u nekoj inozemnoj tvrtki tipa Google?
Bilo je predobro ovdje, pa nisam pokušao, a i Microsoft me slao vani i educirao, pa je i to neka vrsta iskustva u inozemstvu.
Koja je razlika između Pet minuta i ShoutEma?
Kad je došla investicija, zahtijevala je odvajanje ShoutEma na novu tvrtku, a Viktor i Saša (Marohnić i Šarunić op.a.) su se potpuno posvetili tom projektu. ShoutEm je mobile application builder s klijentima u Velikoj Britaniji i SAD-u, a Pet minuta razvija mobilne aplikacije i mobilna rješenja. U Pet minuta radi 30 ljudi, a na ShoutEmu njih šest.
Kako to da su zvali baš Vas?
Mi smo se znali od ranije, upoznali smo se u Las Vegasu kad su Viktor i Saša osvojili prvu nagradu na Microsoftovom natjecanju i dobili jednu kartu za odlazak na natjecanje, a drugu kupili kako bi išli obojica. Inače mislim da smo različiti, ali komplementarni – Viktor ima startup iskustva, Saša u razvoju, a ja suradnje s velikim tvrtkama.
Nakon Vegasa povremeno bismo se vidjeli i u jednom trenutku Viktor mi je rekao kako imaju 60 ljudi i kako su otvorili veliku podružnicu u Osijeku. To je naravno bila šala, ali kako je tvrtka stalno rasla, nisam u prvi tren uopće posumnjao.
Pet minuta se uglavnom temelji na izvozu. Kakva su tu iskustva i kako dobiti posao u inozemstvu?
Dosta pomaže ShoutEm odnosno Viktorovo prisustvo na stranim tržištima. Njegovi kontakti su presudni. Hrvatska – barem Amerikancima – zvuči isto kao Sudan, Indija ili Latvija. Doduše, skuplji smo od Indijaca ali i bolji kvalitetom. Zadnji klijent se prebacio s indijskih programera na nas.
Kad bi netko startao firmu, kako bi bez tuđe pomoći došao do prvih inozemnih poslova?
Lako je uspostaviti kontakte, ali je već teže napraviti prvi sales deal i povezati se. Treba ići po regionalnim okupljanjima startupa, ali ovisi i o tome koji se proizvod plasira. Super su SEO i dobar web, ali su direktni kontakti ipak najvažniji.
Ideja vrijedi 10 posto a realizacija 90 posto
Koja je razlika između našeg i američkog tržišta?
Ljudi u američkim startupima imaju opće obrazovanje i dobro su educirani. Ekipa gine za proizvod/projekt, odreknu se par godina života. Kod nas svi vole otić' doma, na ručak, u šetnju…
Jedino u čemu možemo konkurirati su ideje.
Ljudi nama znaju doći s različitim idejama, i nude nam da u njih ulažemo i budemo suvlasnici projekta. Imaju ok ideje, ali nerealna očekivanja. Misle da ideja vrijedi 50 posto, a sve ostalo isto toliko. Zaboravljaju koliko nas koštaju ljudi, realizacija, razrada samog projekta do najsitnijih detalja, i koliko uopće vrijede naša iskustva i greške koje smo napravili na vlastitim projektima, postavljanje pravog poslovnog modela, marketing i prodaja takvog rješenja… rekao bih da ideja nosi 10 posto projekta, a sve ostalo 90 posto.
Do sada smo investirali smo u jednu, čiji izlazak na tržište očekujemo ove godine.
Koliko je uloženo u taj projekt?
U konačnici će biti između 50 i 100 tisuća dolara.
O čemu se radi?
Ne mogu još reći, ali ima veze s društvenim mrežama.
Znači proizvod za globalno tržište.
Da.
Što bi jedno (još nepostojeće) Ministarstvo za IT trebalo učiniti kako bi se poboljšalo stanje u Hrvatskoj?
Usko surađivati s Ministarstvom obrazovanja (MZOŠ), poticati IT kao nešto u što se isplati ulagati (što već djelomično postoji kroz agencije tipa BICRO), dosta problema tvrtke imaju s pristupima natječajima u Europi, a skoro su nam nedostižni i oni u Hrvatskoj, doduše HGK već djelomično radi na tome.
Nema zaokreta kod ShoutEma
Kako komentirate zaokret u slučaju smjera kojim ide ShoutEm?
Ne bih to nazvao zaokretom i smiješno mi je što analitičari to ne vide. Mi od rujna radimo ovu stvar (generiranje brendiranih mobilnih aplikacija) i jedina je razlika to što smo morali sami raditi, a sad će to biti self service. Stari ShoutEm i dalje postoji, self service je jedina razlika. Poslovni model smo utvrdili, potrošili nebrojene sate na razgovore s korisnicima, sad nam ostaje pitanje tehničke izvedbe.
Što reći onima koje zanima posao u Pet minuta? Kakve ljude zapošljavate?
Evo još jedne najbanalnije floskule, ali stvarno je tako – naša snaga su ljudi.
Često zapošljavamo mlade ljude s faksa, ali očekujemo da su nešto radili za to vrijeme. S Bolognom se to malo promijenilo, ali nam je nepojmljivo da netko tko želi biti programer nije programirao u slobodno vrijeme, da nije napravio niti jedan projekt iz hobija ili nešto na samom fakultetu.
ZADNJIH OSAM INTERVJUA NA REP.HR:
    |
    |
