Nedavna objava javnog natječaja za potpisivanje okvirnog sporazuma za Microsoft licence ponovno je, očekivano, podigla prašinu u javnosti.
Pogotovo onog dijela naklonjenog Linuxu i ostalom slobodnom softveru (ili softveru otvorenog koda, da ovdje ne radimo nepotrebnu terminološku zbrku). Procijenjeni iznos od gotovo 200 milijuna kuna tijekom 3 godine veliki su novci koje bi država trebala platiti za licence, i to samo one Microsoftove. Mnogi smatraju da je to nepotreban izdatak i da su se ti novci, po ugledu na neke migracije u svijetu, mogli uštedjeti prelaskom na Linux, LibreOffice i drugi slobodni softver. Tim više što je takva namjera dio Plana 21 kojim je Kukuriku koalicija krenula u izbore i zacrtala sebi kao dio programa Vlade RH.
Iako se o problematici migracije na slobodni softver na razini državne uprave često diskutira na društvenim mrežama, konferencijama i drugim IT okupljanjima, nije na odmet o tome i dalje informirati širu javnost, ali i nastaviti konstruktivnu javnu raspravu. Iznijet ću svoje viđenje ove problematike, kao člana Radne skupine za otvoreni kod i otvorene standarde, člana i aktualnog predsjednika Hrvatske udruge Linux korisnika koja godinama lobira za širu primjenu otvorenih standarda i slobodnog softvera u tijelima državne uprave, ali i kao privatnog poduzetnika koji se slobodnim softverom aktivno bavi više od 15 godina i ima iskustva u migracijama.
Odmah mogu reći da je situacija nije crno-bijela, već je - po običaju - istina negdje u sivoj sredini. Kompromisnoj i optimalnoj. Možda ću razočarati neke gorljive pobornike slobodnog softvera, ali ću ipak kao isti taj aktivni zagovornik slobodnog softvera, uzimajući sve u obzir, reći: da, sporazum i kupnja Microsoft licenci su nužnost i realnost. Bitno je pri tome sagledati širu sliku, uzeti u obzir što više činjenica, sagledati s više aspekata, biti racionalan i praktičan, a emocijama i osobnim sklonostima dati manji utjecaj.
Microsoftovi programi su sveprisutni, veći dio tijela državne uprave počiva na tome. Potpuni raskid takvog ugovora ili otkazivanje tih licenci bi, osim ilegalnosti, značilo i vrlo brzi kolaps sustava. A IT sustav i tijela državne uprave moraju funkcionirati, kakvi god da jesu trenutno. Nema govora o bilo kakvom naglom rezu i prekonoćnom prijelazu na bilo što drugo, jer je to neprovedivo i vratilo bi se kao bumerang. Nijedna migracija na Linux i slobodni softver u svijetu nije se odradila odjednom, već postupno. Točnije, one koje su pokrenute na takav način neslavno su završile.
Nisam još detaljnije upoznat s ovom nabavom, ali neslužbene informacije govore da se ipak planira nešto drugačiji ugovor. (Što je moguće jer je potpisan okvirni sporazum, a ne ugovor op.rep.hr) Osim što će licence ostati u vlasništvu nakon isteka ugovora, bitna novost je da više neće biti zajedničkog krutog ugovora za sve korisnike, već će pojedino tijelo državne uprave samostalno naručivati onoliko licenci koliko im je potrebno. To otvara prostor da npr. neko Ministarstvo dijelom i prijeđe na neki drugi softver i za toliko smanji nabavku Microsoft licenci.
Općenito, veći dio IT javnosti ima opsesiju upravo s Microsoftom, kao jednim od svjetskih softverskih monopolista. Ali brojke govore da oni, barem u ovo slučaju nisu najveći problem. Trošak Microsoft licenci po jednom računalu ispada oko 300 kn, što je relativno povoljno i malo. Naime, znatno veći iznosi se za razne licence plaćaju IBM-u, Oracleu, SAP-u i drugima. Pa ako pričamo o uštedama, ima tih drugih stavaka i dobavljača na kojima su potencijalne uštede znatno veće.
Nadalje, brojne analize (pa i samog Microsofta) pokazuju da je udio licenci u TCO-u relativno mali i kreće se oko 7%. Znatno veći udio TCO-a, i to oko 60% je održavanje. Detaljnija analiza IT troškova na razini svih tijela državne uprave (koji iznose oko milijardu kuna godišnje) pokazala bi (i pokazat će) kakvi su omjeri kod nas.
Uočljivo je također kako većina zagovornika vidi desktop kao prvu i glavnu metu za migraciju, kao prvi prioritet. Međutim, osim što se tu ostvaruje relativno mala ušteda i stvara najveći novi trošak, taj segment je tehnički najsloženiji (količina i raznolikost hardvera, vrijeme i ljudi potrebni za reinstalaciju), mora mu prethoditi prethodna edukacija i za desktop i za uredske programe (što god mislili i kakva god iskustva imali, prosječan korisnik ipak to treba), moraju biti napravljene analize, pretvorbe, pravilnici i upute vezane za formate dokumenata uredskih programa za internu pohranu, a naročito za vanjsku korespondenciju, moraju se prethodno napraviti analize svega brojnog postojećeg softvera koji se koristi na Windows platformi, preoblikovati ga u web aplikacije ili ga učiniti multiplatformskim, i slično. Zato taj korak migracije desktopa mora biti među zadnjima, i jest među zadnjima u praktično svim uspješnim migracijama. Ne samo da je među zadnjima, već se odvija u fazama, obuhvaćajući skupinu po skupinu korisnika, opreme ili institucija. Ako se prethodno naprave sve predradnje, onda je migracija desktopa relativno jednostavna i bezbolna.
Treba biti realan i reći da ići reinstalirati desktop koji ima legaliziran softver samo zato da na njemu bude Linux baš i nema smisla, jer se time samo nepotrebno generiraju troškovi i otvaraju problemi. Tek kada se odrade svi gore spomenuti preduvjeti, onda se npr. kod iduće nabavke novog hardvera može uzeti (ne više nepotrebno jako) računalo bez operacijskog sustava ili s predinstaliranim Linuxom, i od tada dalje biti na novoj platformi. Tome može i mora prethoditi prijelazna faza u kojoj na postojećoj poznatoj Windows platformi korisnici počnu koristiti alternativni softver kojeg će u istom obliku zateći i na budućoj novoj platformi.
Činjenica je i da računalna platforma desktop računala postaje irelevantna zbog trenda implementiranja aplikacija kao web aplikacija također ide u prilog Linuxu i slobodnom softveru. Što manje bude aplikacija koje rade samo kao nativne Windows aplikacije, to će se lakše za desktop koristiti druge platforme, pa tako i Linux. U tom smislu će i vrijeme napraviti svoje.
Pri tome treba imati u vidu da u Hrvatskoj u ovom trenutku nema ni približno dovoljno firmi koje su u stanju dati kvalitetnu i stvarnu podršku u migraciji te količine desktop računala. Zato je na Povjerenstvu za koordinaciju informatizacije javnog sektora da prema prethodno napravljenim analizama i planovima najavi IT branši u Hrvatskoj, posebice dobavljačima IT rješenja za državne institucije, dugoročne namjere šireg i postupnog korištenja drugih računalnih platformi i slobodnog softvera, kako bi se više firmi pripremilo u tom smislu, educiralo, certificiralo i zaposlilo IT stručnjake tih profila, i tako ojačali podršku i prilagodili svoje aplikacije.
Priče o Microsoft licencama i migraciji desktopa tijela državne uprave na Linux treba staviti u drugi plan. Niti je to najveći trošak/ušteda, niti je tako nešto moguće jednostavno izvesti. Na tom tragu je i Projektni zadatak Radne skupine za otvoreni kod i otvorene standarde koji predviđa petnaestak točaka, odnosno aktivnosti i područja djelovanja, uključujući i spomenute. Međutim, poučeni pozitivnim iskustvima uspješnih migracija, veći prioritet su edukacija (posebno IT djelatnika u državnoj upravi i prosvjetnih djelatnika), konačno praktično prihvaćanje HR norme za ODF format, kvalitetna lokalizacija ključnih softverskih paketa i priručnika, analiza i prilagodba postojećih desktop aplikacija, migracija servera, serverskih servisa i baza podataka, izmjene Zakona o javnoj nabavi, isporučivanje dokumentiranog izvornog koda aplikativnih rješenja po narudžbi uz prenošenje vlasništva na RH, prilagođavanje međunarodno priznatim otvorenim standardima, provođenje ciljanih pilot projekata i slično. Kad se tako postave temelji i okruženje, tek tada smanjivanje broja i troška licenci vlasničkog softvera i migracija desktopa postaju ostvarivi.
Na kraju krajeva, ruku na srce - svi mi koji koristimo Linux znamo da ni Linux nije savršen i bez problema, niti je idealan baš za svakoga i za svaku primjenu. Možemo ga mi preferirati, ali ni Linux nije "čekić za svaki čavao". Također, ni jedna krajnost ili isključivost nije dobra niti moguća. Realnost je kompromis, heterogeni sustavi, koristiti iz računalnog svijeta ono što ima najbolji omjer mogućnosti i cijene, a u skladu s potrebama i zahtjevima. Generalizirati i paušalno bez analize hardvera i softvera desetke tisuća računala reći da se može bez Microsofta i migrirati na Linux desktop je - najblaže rečeno - neozbiljno.
